spot_img
spot_img

Zašto je crtani „umočiću“ morao da bude tako tužan?

Jedan od svakako najtužnijih crtanih filmova koji je napravljen za decu... a koga se svi sećamo upravo zbog veoma snažne poruke

Ako ste odrastali u Jugoslaviji tokom ‘80-ih i ‘90-ih godina onda se sigurno sećate crtaća “Negde u zemlji snova”. Ovo kratkometražno ostvarenje se prikazivalo svakodnevno, a zbog legendarne sinhronizacije, pre nego po imenu, poznato je postalo po replici: “Umočiću!”.
Iako je reč o crtanom filmu za decu, ovo ostvarenje bavi se prilično ozbiljnim temama kao što su glad i siromaštvo.

Glavni likovi su mali brat i sestra koji, u odrpanoj odeći, po zimi, idu gradom i skupljaju drva kako bi se ogrejali. Zastaju pored izloga i čežljivo gledaju u slatkiše za koje nemaju novca. Dobri pekar ih vidi i reši da ih počasti kolačima, ali dok izađe, deca su već otišla.

- Advertisement -

Brat i sestra žive sa majkom u trošnoj kući u kojoj često nemaju šta ni da pojedu. Njihova večera sastoji se od šolje vode i tvrdog, bajatog hleba koji devojčica, kako bi ga omekšala, potapa u šolju vode uz sada već legandarnu izjavu: “Umočiću!”.

Nakon što pojedu svoj skromni obrok dečak izjavljuje kako je još gladan, na šta njihova majka počinje da plače, jer nema više ničega za jelo. Dečak na to kaže kako se samo šalio, kako bi utešio majku i sa sestrom odlazi na spavanje. Nakon što zaspu, deca odlaze u zemlju snova u kojoj svega, a pre svega hrane, ima u izobilju, i u kojoj mogu da jedu štagod požele.

Prilično mračno zar ne?

Crtani se ipak završava optimistično. Dobri ljudi – pekar, krojač i vlasnik prodavnice, pronašli su decu i dok su ona spavala doneli pomoć. Brat i sestra bude se u toploj kući u kojoj je postavljena čitava gozba, a čekaju ih i igračke i nova odeća.
Nakon što više puta pitaju da li je to sve za njih, deca veselo prilaze i počinju da se goste, a crtani se završava tako što se dečak ubode viljuškom kako bi se uvedio da ne sanja.

Crtani “Negde u zemlji snova” (“Somewhere in Dreamland”) komapnije Paramount nastao je davne 1936. godine u serijalu “Color Classics” Maksa Flečera, animatora i reditelja zahvaljujući kome danas imamo crtane klasike poput Beti Bup i Mornara Popaja.

Crtani je reširao Dejv Flajčer, korežirala Daun Flajšer, a animirali veterani ove indurtrije – Simor Knajtel i Roland Krendal. Traje nešto manje od devet minuta i napravljen je u tehnikoloru. Istoimenu pesmu je komonovao Čarls Njuman posebno za crtani. Iako je prošlo više od 80 godina od kada je nastao i dalje je jako popularan i smatra se kultnim ostvarenjem ranog Holivuda, piše Istorijski zabavnik. A upravo u vremenu nastanka krije se i odgovor na pitanje zašto je, iako pravljen za decu, ovaj crtani tako tužan i mračan. Naime, “Negde u zemlji snova” smešten je u vreme Velike depresije i oslikavao je realnost miliona dece širom Amerike i Evrope – glad, nemaštinu i konstantnu borbu za praživljavanje.

- Advertisement -

Završavajući crtani optimistično, Flečer je verovatno hteo da da nadu svim mališanima, gde god da se nalaze – da snovi na kraju ipak mogu da se ostvare sve dok je dobrih ljudi.

Izvor: Istorijski zabavnik/Prva.rs

spot_img
spot_img

Najnovije

Gde se izgubilo strpljenje? Možda ga deca nisu izgubila – možda smo prestali da ga vežbamo

Često čujemo da današnja deca nemaju strpljenja. Teško čekaju, brzo odustaju kada nešto ne ide, dosada im je gotovo nepodnošljiva, a ono što žele – žele odmah. Piše Nataša Drageljević, vaspitačica i direktorica PU "Mala škola" u Sremskoj Kamenici

Dečija nedelja 2026: Da bi deca srećna bila, ljubav i poštovanje, a ne sila!

Dečija nedelja je prilika da se glas dece čuje glasnije. Da ih pitamo šta ih raduje, šta ih plaši i šta bi želela da odrasli bolje razumeju. A zatim da njihove odgovore ponesemo sa sobom i kada se završe priredbe, radionice i svečani programi.

Kako je izgledala Dečija nedelja davne 1954

Dečija nedelja je manifestacija koja se u našoj zemlji održava od 1934. godine. Možete li da zamislite ovu manifestaciju pre 70 godina?

SOS Dečija sela Srbija povodom Dečije nedelje: Sigurno odrastanje počinje u porodici

Povodom Dečije nedelje Adrijana Vuković iz humanitarne organizacije SOS Dečija sela Srbija podseća da sigurno odrastanje počinje odnosom u kojem se dete oseća voljeno, uvaženo i zaštićeno.

Iz dnevnika jedne devojčice: Jedva čekam da i ja porastem i postanem neko ko neće da se stidi i neko koga će želeti u...

Nekada je dovoljno malo pažnje da upotpunimo nečiji svet. Učiteljice i učitelji često su prvi vodiči kroz raznolikost društvenih odnosa i izazova. Utoliko je njihova odgovornost veća, a uloga lepša. Autorka: Marija Bulajić Škuletić

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img