Učiteljica: Roditelji, brinite o deci i pustite me da radim svoj posao!
Roditelji počinju sumnjati u moje kriterijume za ocenjivanje, moje doživljavanje učenika, traže skrivene motive za to što sam njihovo dete upozorila zbog nečega.
Roditelji počinju sumnjati u moje kriterijume za ocenjivanje, moje doživljavanje učenika, traže skrivene motive za to što sam njihovo dete upozorila zbog nečega.
Što mi kao učitelji ovde uopšte radimo? Izigravamo roditelje i dajemo učenicima lažan osećaj postignuća.
-Kako se osećate? Šta vas muči? Je li vas ko pita kako se snalazite? Šta vam fali? Ovo nije normalno oko nas, zar ne?
Kad je vreme da dete progovori? Sa sedam godina, ide na fudbal, engleski, a ne zna da govori srpski i ne zna da veže pertle!
Da nastava na daljinu može da podstakne kreativnost kod dece pokazuje primer iz jedne beogradske škole.
Toliko joj nedostaju učenici da je isplela lutke, a onda ih poklonila svakom đaku
– Kukam, nego šta nego kukam! Od jutros petsto dvadeset osam poruka na vajberu, što od đaka, što od roditelja
Danas svako daje sebi za pravo da kritikuje učitelja i njegov rad bez da malo dublje razmisli o svemu.
Jesen je stigla u moje školsko dvorište gde sam dežurna sredom i petkom. Tada gledam, slušam, pričam, mislim, pitam se…
Njihov zvaničan motiv za preterivanje krije se u tvrdnji „One čuvaju ono najdraže što imamo, našu decu“, ali se u pozadini, pokazaće se, nalazi još ponešto, uglavnom dodvoravanje učiteljicama i vaspitačicama.