Boško Kozarski je generalni menadžer ruske škole “Valentina Tereškova” u Beogradu i autor TV serijala “Kulturista”. Kao tata devojčice Lenke, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu.
Predstavite nam se kao tata?
Ovo pitanje je ipak namenjeno deci, jer je najbolja slika bilo kog oca ona u očima deteta. Ja se nadam da sam sve ono što bi otac trebao da bude: zaštitnk, učitelj, utešitelj, motivator, vaspitač i iznad svega oslonac, uvek i bez obzira na sve.
Da li mislite da ravnopravno učestvujete sa mamom vaše dece u vaspitanju?
Da.
Koliko porovodite vremena sa svojom decom?
S obzirom da moja ćerka, Lenka, idu u rusku školu „Valetina Tereškova“ u kojoj i ja radim, može se reći da smo veći deo dana zajedno. Ako dodate i odlaske na treninge, povremene šetnje i druženja u prirodi i slično, mislim da u odnosu na tempo i zahteve današnjeg vremena, mi imamo dosta zajedničkih trenutaka.
Koliko vremena je potrebno da se na kreativan način posvetite detetu?
Zavisi od kreativnosti tata. Kreativnim roditeljima je svaki momenat igra kroz koju se i zabavlja i uči. Kreativnim pristupom i letovanje može postati svojevrsni „Fakultet života“, naravno ako se ne izvalite samo na ležaljku i 10 dana žmurite ka suncu.
Koliko vaš profesionalni život utiče na vaspitanje deteta?
Verovatno utiče dosta. Hvala Bogu, pa je moj profesionalni život vezan za školu i za putovanja, pa su produkti tavog života širi vidici i upoznavanje sa drugim i drugačijim predelima, ljudima, običajima… To je neprocenjiva vrednost za proces vaspitanja i izuzetno značajan niz iskustava za dete. Trudim se da detetu upravo ponudim tu širu sliku, pa će svoj životni put lakše odabrati kada spozna sve pravce.
Šta vi kažete o poverenju između roditelja i dece? Da li postoji razlika u vaspitanju ženskog i muškog deteta?
Nemam muško dete, pa ne mogu da govorim iz ličnog iskustva, ali sasvim sigurno razlike postoje. Nemoguće je obrisati razlike između muškog i ženskog pola, samim tim se i vaspitanje usklađuje s tim. Što se tiče poverenja, to je ključna stvar! Kada dete veruje u bezuslovnu ljubav roditelja, imaće i slobodu da se poveri bez obzira na temu ili problematiku. U takvom odnosu, nemoguće je da se dogodi propust u vaspitanju. Dakle, prva i najvažnija stvar u vaspitanju je – bezuslovna ljubav!
Možete li da opišete savršeno dete?
To je apsolutno svako dete. Svaki novi život počinje savršenim trenutkom začeća. Problem je opisati nesavršeno dete. Mislim da to ne postoji.
Kakav je vaš odnos prema društvenim mrežama?
Može se reći da sam na granici zavisnosti. Ali imam delimično opravdanje, od pojedinih aktivnosti na društvenim mrežama i prihodujem, a efekat moje „influenserske igre“ u pozitivnom smislu ishoduje i na moju porodicu, te nas pozivaju na putovanja, ugošćuju i priređuju ugođaje za pamćenje.
Naš gastro urednik je Nenad Gladić – Lepi Brka radi emisiju “Kuvajmo s decom ” sa dvanaestogodišnjom devojčicom Jojom, kroz ovu emisju težimo da naučimo decu osnovnim kulinarskim veštinama. Kakva je situacija kod vas u kući (kuhinji) po ovom pitanju?
Pa mi nismo baš neki kulinarski magovi, bar što se tiče redovnog kuvanja, jer smo u vreme ručka van kuće, pa svako od nas ruča u svom radnom ili školskom kolektivu. Vikendom smo na turneji kod baka i deka, pa je i taj segment „kuvan“, ali ne u našoj kuhinji. Ono što mi volimo je eksterno kulinarstvo, pa se ne retko hvatamo kotlića ili žice prilikom priprema gulaša, sačeva i roštilja pod vedrim nebom.
Šta kažu vaša deca o vama kao tati?
Nisam do sada pročitao nijedan intervju moje ćerke, pa ne znam 🙂 Voleo bih da čujem „Ćale, baš si kul“, ali mi je ipak još lepši osećaj kad osetim zagrljaj kao jak stisak ljubavi. Ne mora ništa da kaže, sve mi je tada jasno.
Koji je vaš savet nama po pitanju vaspitanja dece?
Ponoviću, bezuslovna ljubav! Naš model sveta, sistem moralnih i drugih vrednosti i generalno duh ovog društva je odavno razvaljen. Da, mi kao roditelji moramo da damo dobar primer, da se vladamo nekim univerzalnim vrednostima, ali i da negujemo tradicionalno nasleđe koje je osnov zdravlja čovečanstva, jer je to jedini način da im ponudimo kvalitetnu osnovu za pravilan razvoj. Međutim, ako pod pritiskom novog vremena čačnu neku novotariju, treba im jasno pokazati da bez obzira na naše neslaganje sa njihovim izborima, mi čvrsto ostajemo ono što i jesmo – najčvršći oslonac u životu naše dece, bez uslova i bez tapija na njihov život. To je ta bezuslovna ljubav.
Da li se uloga tate po vama danas svela na “Tata kupi mi auto”?
Verujem da ima i takvih slučajeva, ali ne mogu da kažem da poznajem nekoga kome je to osnov odnosa sa detetom. Možda bi i bilo više takvih tata, ali vremena su takva da većina ipak ne može da ispuni sve materijalističke želje svojoj deci, što je možda i dobro, dobro za tu decu.
Razgovarala: Dragana Nikolić
Izvor: Detinjarije.com
Nema komentara.