Srbija je, ako ste domaćica, odlično podneblje za porast stepena očajanja, i to ne domaćica u pravom smislu te reči – to jest samo to, jer ovde šta god da ste po profesiji, uz to ste svakako i domaćica.

Piše: Jasmina Jovanović
Ako mene pitate, stvarno očajne domaćice su one koje su smislile „Embargo“ kolač, „Sankcije“ tortu i „Kolač ni od čega“ i sasvim pouzdano žive u našoj zemlji. Šalu na stranu, ali ja zaista mislim da je Srbija, ako ste domaćica, odlično podneblje za porast stepena očajanja, i to ne domaćica u pravom smislu te reči – to jest samo to, jer ovde šta god da ste po profesiji, uz to ste svakako i domaćica.
Opravdan očaj
Očaj se u tom slučaju javlja iz tri razloga: prvi razlog su situacije u kojima očajna žena, jedva sastavljajući kraj sa krajem, i radeći tri posla istovremeno, zaista ne zna kako da prehrani porodicu i šta da skuva. Njen očaj je opravdan i da se primetiti da je, u ovoj zemlji, na žalost, to sve češći slučaj. Drugi razlog je kada ženska osoba iz nekog razloga ne zna da kuva i organizuje porodični život. Razlozi mogu biti mladost, nezainteresovanost (to je ono kad njoj ne pada na pamet da se bavi kućom i kućnim poslovima) ili prezaštićenost (to je ono kad joj mama ili svekrva svaki dan donesu šerpicu, dve sa ručkom i kad su već tu, nešto još brisnu, opeglaju i operu) i to je sasvim u redu, bilo da su se snašle ili imaju takav stav. I naravno, treći razlog smo sve mi u određenim situacijama, tj. trenucima kada nešto slavimo, odnosno mislimo da treba tako da slavimo. Bilo da su u pitanju krsne slave, godišnjice, rođendani ili neke druge prilike, njihovo spremanje su zaista trenuci očaja u našim životima…
Prvo i osnovno je to što treba sve organizovati i nabaviti, napraviti spisak gostiju, odrediti vreme, kupiti sve sastojke za naše đakonije, uklopiti salvete uz stoljnjake i escajg, i slične sitnice.
Gosti dolaze
Čak i kada bismo zanemarili ekonomski trenutak, opštu besparicu i skupoću, to bi bio stresan i zahtevan posao. Ovako, taman se u toj jurnjavi i nerviranju lepo izgubi 2-3 kilograma, kao ravnoteža tome što ćemo tokom
proslave, spremanja i raspremanja dobiti dodatnih 5kg telesne težine! Onda dolazimo u stanje slično agoniji, koje
izgleda otprilike ovako: dobri stari recept koji ste pravili stotinu puta i uvak je sve ispadalo savršeno, odjednom
ne uspeva! Naravno da brašno više nije kao što je bilo, i svakako da se ne snalazite sa novom rernom (uprkos
modernom dizajnu i ventilatoru koji obećava, ona prži kao deveti krug pakla), ali šta sad? Potrošene namirnice, nered u kuhinji, vreme koje neumoljivo prolazi i gosti koji su već koliko sutra tu, svih četrdeset i pet njih koji su navikli da vaša proslava bude ravna Ivkovoj slavi! Njima nećete pričati o kvalitetu brašna i neslozi između vas i nove rerne. Svakako ćete se setiti očajnih domaćica iz druge podele, onih koje neće i ne žele da se bave kućom i kuhinjom. Ko ne bi! I istovremeno ćete ih mrzeti i zavideti im! Ali i to je uzalud – vaši gosti stižu svakako!
Ultimatum
Naravno da ćete se pitati i šta vam je sve ovo trebalo i otkud vi u toj priči. I to je normalna reakcija, jer to već očaj ko zna po koji put, šta nam je sve ovo trebalo. Zar nije dovoljno to što skoro svaki dan (posebno ako ste nečija
majka) moramo da kuvamo zdrave, hranljive i izbalansirane obroke svojim najdražima. I naravno, da vodimo
računa o tome ko ne voli spanać, a ko grašak, i da osmislimo zamenu za omražene namirnice. Meni, na sreću, nije trebalo dugo da shvatim da dečji rođendani ne treba da budu žurka za odrasle i prilika da se sa rodbinom utrkujem oko toga čije su kiflice sa sirom bolje, a čiji rolat od mesa ima savršeniji prečnik. Ne, trebalo je samo par puta da napravim određene recepte, pa da shvatim da ih je smislio neki ženomrzac. A za određenu tortu, koja davno beše omiljena torta mog muža, trebalo mi je samo da je jednom napravim (doduše, pravila sam je skoro čitav dan) da odmah postavim ultimatum – ili će ti ovo biti omiljena torta ili ću ti ja biti žena. Nas dve zajedno ne možemo u tvoj život! Ko nije sat vremena sušio svaku od tri kore sa belancima i seckanim orasima, i kuvao tri različita fila na pari, ne može shvatiti moj ultimatum.
Izbaciti nepotrebno
Isto tako davno sam shvatila da godišnjica treba da prođe bez mog celodnevnog prisustva u kuhinji. Godišnjica treba da bude romantična i nesvakidašnja, pa makar u odsustvu finansijsih sredstava za restoran, sa sendvičima na pikniku daleko od gradske vreve. Dečji rođendan treba da bude podređen deci, a deca ne slušaju „Simpli red“ i ne ljube preterano roštilj, a alkohol koji ste tim prilikama kupovali da ne spominjemo.
Sve sam nekako na vreme shvatila oko tih proslava i ukinula sve što se da ukinuti, naravno ništa na račun zabave, estetike i ugođaja, već sve na uštrb mog robovanja u kuhinji. Sada, za rođendane kupim više gotove hrane, ali lepše okitimo kuću, češće se grlimo i smejemo taj dan, a opet niko ne ostane gladan.
Krsna ili Ivkova slava
Jedino što nikako ne uspevam da ukinem je naša krsna slava. Naravno, nema šta da se ukine oko same srži slave, ali u onoj proslavi slave koja sledi nakon odlaska u crkvu i sečenja kolača, ja i dalje bivam kuvarica u kasarni JNA, ili takmičar na sajmu „Najobilnije i najraznovrsnije slavske đakonije“.
A pouzdano znam da nisam jedina, a ni u manjini. Na žalost. Iako je to jedan od najsvečanijih i najradosnijih
dana u našoj porodici, ja tog dana budem očajna. Što od umora, što od treme kako će sve proći. Nedelju dana pre i isto toliko posle ja ne znam šta pre da uradim, i zašto spremam brda hrane kada je moj svetitelj svoju slavu stekao
postom i skromnim životom. Da li će mi on, naš svetac zaštitinik, brojati vrste predjela (inače sva veoma nezdrava i gurmanska) ili će slušati molitvu koju mu tog dana upućujemo i akatiste koje uvek žurno čitamo jer nas čeka još brdo posla. Odgovore znam, ali ih ne govorim nikome u strahu da ne budem prva od naših 45 gostiju koja će
ukinuti proslavu slave. A onda, najzad, neko mora da bude prvi, i tek tada kada ukinemo proslavu slave, naša krsna slava će dobiti prvobitno, tj. pravo značenje, intimnost i svetost porodične molitve.
Pamet u glavu
Budite mudre i zamenite komplikovane i nezdrave recepte, koji vas čine očajnim domaćicama, laganim i lako spremivim obrocima. Umesto rerne i ringle, neka vas greju zagrljaji vaših najdražih. Jer, posle praznika dolazi opet ono vreme kada ćete biti razdvojeni većinu dana i jesti one iste zdrave obroke koje svaki dan spremate. Na kraju, više ljudi u svetu umre od nezdrave hrane, preterivanja i holesterola nego od gladi. Imajte to na umu ako
vas gricne savest što niste napravili četiri vrste kolača, nego ste kupili samo jednu.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Razvedena majka nije jadna žena. Ona je žena borac. Umesto što je ogovarate, poštujte je
Niko ne želi da mu se desi razvod. Razvod je poraz. Poraz nade, poraz truda, odustajanje od neke osobe koju si pre toga tako voleo. Ali razvod je ponekad nužan....
Nije valjda da decu šalješ u vrtić, a ti ne radiš?!
Tebi je lako, ti ne radiš. Kad to čujem odmah se iznerviram jer ako ne radim ne znači da se izležavam po ceo dan – kaže besno Beograđanka Nena M....
Nema komentara.