Setite se mudrih reči Hundertvasera, australijskog umetnika i arhitekte: “Umetnosti vas ne mogu učiti i za nju ne postoje ljudski učitelji, već samo dva učitelja, ako ih uopšte ima: jedan je vaše detinjstvo, vi sami; drugi je priroda.”
Svoje živote, mi prilagođavamo tempu modernog industrijskog časovnika. Svi roditelji znaju koliko temeljno se deca opiru našim pokušajima da ih naučimo tačnosti. “Koliko puta da ti kažem? Navuci čarape! Zakasnićeš.” Od malih nogu treniramo ih da budu pritisnuti vremenom kao da ih pripremamo za rad od 9 do 5 na telefonskoj liniji. Stalnim insistiranjem na tome usađujemo tačnost kao etičku vrednost. Ali deca, prirodno, koliko god mogu izbegavaju diktat časovnika i jednostavno uživaju u sadašnjem trenutku.
Top lista stvari za kojima roditelji najviše žale
Dajte im nešto da rade! Koliko je samo roditelja, iz najbolje namere, uništilo poslepodne lekcijom iz crtanja, slikanja ili kuvanja. Sve dobro počne. Majka i deca – ili otac i deca – provedu zajedno divnih 20 kreativnih minuta. Milina je videti kako mališani koriste svoje ručice, mešaju sastojke i mažu okolo! Roditeljska vizija klinaca koji se samoizražavaju je ostvarena. Ali, onda stvari kreću naopako. Deca brljaju naokolo. Prolivaju boju na odeću, mažu po sebi. Bacaju stvari. Deci je ovo sabotiranje pažljivo osmišljenih roditeljskih planova užasno zabavno. Ali ne i roditeljima, koji ubrzo gube živce, vičući: “Napolje! Svi napolje!”i koji završe tako što sami ukrašavaju kolačiće ili čiste nered. Naravoučenije: ne trudite se! Deca će se sasvim lepo igrati ako ih ostavite na miru.
Sportske aktivnosti su problem za lenjog roditelja. Sećam se da sam se protivio kada je Viktorija upisala petogodišnjeg Artura na časove tenisa, koji su se održavali svake subote u devet ujutru. Kakva suluda ideja? Subotnja jutra služe za izležavanje i lenstvovanje. Posle pet haotičnih dana sa ranim ustajanjem i spremanjem dece za školu, konačno imamo priliku da pijemo čaj u krevetu i ostanemo u njemu što je duže moguće dok deca prave haos po kući.
Ali umesto toga, dobrovoljno smo sebi organizovali gomilu skupog jurcanja, sve zbog nekih malograđanskih snova o stvaranju vrhunskog tenisera. Srećom, posle jedne sezone Artur je odlučio da ne želi da nastavi sa časovima tenisa. Evo vam saveta: ne dajte detetu ni da priđe fudbalskom timu. Vaši vikendi biće potpuno uništeni jer ćete morati da ih vozite na utakmice na sve strane. Organizovani sport je neprijatelj. Skejtbord je dobar. Besplatno je, može se voziti svugde i roditelji nisu potrebni. Ali timski sport, ne, ne, ne!
Prevela: Jovana Papan
Izvor: Telegraph
Poštovanje,
Samo bih da ispravim. Dobronamerno🙂 Hundertvaser je austrijski, ne australijski umetnik. Inače, tekst je odličan!