Kao reakcija na pogoršanu epidemiološku situaciju usledila je promenjena politika vakcinacije.
Piše: Zoran Radovanović, profesor univerziteta, epidemiolog
Tri su razloga što je poslednjih sedmica evropsko javno mnjenje zaokupljeno vakcinacijom: znatno je povećana učestalost vakcinama sprečivih bolesti, posebno zaušaka, malih i ovčijih boginja, zdravstvene vlasti niza zemalja rešile su ili upravo rešavaju da drastično pooštre vakcinalnu politiku, i duhove je ustalasala odluka Evropskog suda o dokazivanju mogućih šteta od vakcinacije.
Epidemije malih boginja zahvatile su ovog proleća i ranog leta kako istočnu (Rumunija, Poljska), tako i zapadnu Evropu (Italija, Francuska, Nemačka, Švajcarska). U Rumuniji je do kraja treće sedmice juna ovoj zarazi podlegla 31 osoba, što znači da je broj obolelih mnogo veći od zvanično zabeleženih 7200, verovatno preko 50.000. To, opet, ukazuje da je nekoliko desetina obolelih dobilo zapaljenje mozga, često s trajnim posledicama (očekivana učestalost ove komplikacije je jedan na 1000 obolelih od malih boginja).
U Italiji je poseban utisak na javnost imala vest da je prva žrtva malih boginja dete obolelo od leukemije. Šanse za njegovo izlečenje od tog raka krvotvornih organa bile su oko 85 odsto, ali se fatalnom pokazala ranija odluka njegovih roditelja da odbiju vakcinaciju. Ukupan broj prijava malih boginja u toj zemlji prešao je ove godine 3000, a 1200 obolelih lečeno je u bolnici. Metastaza te epidemije zabeležena je i u sremskomitrovačkoj bolnici, gde je povratnik iz Italije zarazio lekara, sestru i tehničara.
Kao reakcija na pogoršanu epidemiološku situaciju usledila je promenjena politika vakcinacije. U Srbiji su protivnici ove ključne preventivne mere nametnuli utisak da je ona obavezna samo u nedemokratskim režimima. To je lako oboriva izmišljotina, jer je, primera radi, vakcinacija protiv nekoliko bolesti uvek bila obavezna u frankofonskom, valonskom delu Belgije, isto kao i u Francuskoj, a neobavezna u severnom, flandrijskom delu zemlje, poput prakse u susednoj Holandiji. Cilj je da se dostigne visok obuhvat, što se ostvaruje na različite načine, zavisno od sociokulturoloških karakteristika sredine.
Antivakcinalni pokret, za čije destruktivno delovanje još niko nije snosio odgovornost (verovatno hoće, ali tek kada se uveća broj umrlih), posejao je sumnje među građanstvom, što je i dovelo do današnje situacije. Tako Rumunija sada žurno menja svoj do nedavno relaksirani odnos prema vakcinaciji, pripremajući zakon o zabrani pohađanja škole za nevakcinisanu decu.
Italijani su spisku od šest ranije obaveznih vakcina priključili pet novih, uz zabranu pohađanja dečjih kolektiva i visoke novčane kazne za neodgovorne roditelje. Oko 130 porodica iz južnog Tirola, mahom etničkih Austrijanaca, zapretilo je da će se iseliti preko italijanske severne granice, ali to nije uzbudilo vlasti. Sa stoičkim mirom računaju da će im se njihovi državljani vratiti kada i Austrija pođe primerom svojih suseda.
Nemačka je početkom juna nametnula zakonsku obavezu vrtićima da prijavljuju roditelje nevakcinisane dece. Tamo je za nesavesne roditelje određena kazna od 2500 evra, a u nekim drugim evropskim zemljama razmišlja se i o većim sumama.
U nastaloj, već dovoljno napetoj atmosferi, aktuelizovan je slučaj Francuza Ž. V. koji je tokom 1998-9. godine dobio tri doze vakcine protiv zarazne žutice B, a oko godinu dana kasnije postavljena mu je dijagnoza multiple skleroze. On je 2006. tužio proizvođača vakcine, kompaniju Sanofi Paster i pet godina kasnije je umro, ali su tužbu nastavili da zastupaju njegovi naslednici. Slučaj je prebacivan između pariskog Žalbenog veća i Kasacionog suda, da bi na kraju bilo zatraženo tumačenje Evropskod suda pravde.
Taj sud se nije upuštao u konkretan spor, već je 21. juna doneo odluku koja se odnosi na usaglašenost evropskih i nacionalnih propisa po ovom pitanju. Presudom se dopušta mogućnost da u situaciji kada medicinskim istraživanjem nije ni utvrđena, ni pobijena veza između neke vakcine i određenog poremećaja zdravlja, „ozbiljne, precizne i dosledne indicije“ mogu da navedu sud na zaključak o uzročno-posledičnom odnosu.
Presuda je pisana na 11 stranica rogobatnim pravnim jezikom, tako da u medijima još uvek traju polemike o njenim implikacijama. Dramatični naslovi pojavili su se u našim („Šokantno: Vrhovni sud Evropske unije presudio da vakcine uzrokuju bolesti“), hrvatskim („Europski sud pravde donio suludu odluku o cijepljenju, mogla bi ugroziti milijune života“) i zapadnim medijima (SNN: „Vakcine mogu da budu okrivljene za obolevanje bez naučnih dokaza“). Smirene tonove uneo je čuveni časopis Nature u svom poslednjem junskom broju od 28. juna („Presuda o vakcinama evropskog najvišeg suda nije tako luda kao što misle naučnici“).
Koliko može da se nasluti, Evropski sud dao je prostora nacionalnim sudovima da se slobodnije odnose prema naučnim činjenicama, odnosno njihovom odsustvu. To neće biti problem za čvrste pravne sisteme, ali može, recimo, ohrabriti Italijane, čije sudije su i ranije donosile skandalozne odluke na nižem nivou. Tako je dečak Valentino Roka u prvoj instanci dobio potvrdu da mu je MMR vakcina “uzrokovala” autizam, više njihovih vojnih lica steklo je početkom veka pravo na odštetu za rak krvotvornih organa zbog navodne izloženosti osiromašenom uranijumu itd. (ta tumačenja su kasnije odbačena kao neosnovana).
Američki naučnik Aleks Berezov naziva odluku Evropskog suda kafkijanskom jer rigorozni epidemiološki dokazi više nisu potrebni da bi se dokazalo bilo šta, a naučna saznanja se tretiraju kao samo jedna među mnogim mišljenjima. Zlurado napominje da je kontinent koji se hvali odbacivanjem religiozne zatucanosti, nju zamenio praznoverjem, postmodernističkim glupostima i pseudonaučnošću. Štaviše, on Evropu vidi kao „stagnirajući kontinent“, vesnik Novog mračnog doba, koji izvozi u svet svoj paranoidni strah od tehnoloških novina, poput sadašnje presude povodom vakcina i ranijeg odnosa prema GMO.
Amerikancima je lako da se sa svojih 15, odnosno 16 praktično obaveznih vakcina i visokim obuhvatom odnose s visine prema evropskim problemima. Na Evropljanima ostaje da u ovom, kao i svakom drugom slučaju, pokažu osećanje mere i zdravog razuma.
Izvor: Politika
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ZDRAVLJE
Kako pokrenuti hormone koji čine da se osećamo srećnim?
Endorfin, serotonin i dopamin su tri glavna hormona koja dovode do osećaja sreće i zadovoljstva, a postoji nekoliko načina da se stimuliše njihovo lučenje. Faktori kao što su pravilna ishrana,...
Svetski dan spavanja 2024 – Pravo na kvalitetan san za svakog pojedinca
Ove godine je slogan Svetskog dana spavanja - Jednako pravo spavanja za globalno zdravlje! Cilj je da se ovim sloganom skrene pažnja na pravo svakog pojedinca na kvalitetan, redovan san,...
Doc. dr Branislava Teofilović: Doručak je najvažniji obrok – evo zašto deca ne bi trebalo da ga preskaču
Doručak je najvažniji obrok (obezbeđuje oko 20% dnevnih energetskih potreba) i igra ključnu ulogu u ishrani dece jer pruža organizmu potrebnu energiju za početak dana. Poželjno je da sadrži složene...
Večera kod dece – podrška noćnom rastu i razvoju (+predlozi zdravih obroka pred spavanje)
Večera je još jedan bitan obrok za decu, pružajući im poslednju priliku tokom dana za unos potrebnih nutrijenata. Večera ne treba da bude preobilna i treba da bude bar 1,5-2h...
Nema komentara.