Sva pažnja svih u kući je bila usmerena na to maleno biće. Više nisam postojala.
Piše: Sandra Jbte
Kao mala, želela sam da imam brata ili sestru. Imala sam skoro šest godina, znala da čitam i pišem, a slobodno vreme provodila u društvu bojanki, flomastera i babe sa vezanom mokrom krpom na glavi. Krpa joj je služila umesto analgetika, pa sam najmanje pet, šest puta dnevno išla da joj tu krpu pokvasim, dobro ocedim i protresem kako bi joj se vratila isceliteljska moć.
Mama je dugo bila u bolnici. Nisam kapirala da to ima veze sa dobijanjem brata, pa ga nisam ni očekivala. Jednog dana, baba me uze za ruku i odvede u porodilište. Tamo mi pokazaše neki smotuljak sa licem i rekoše: Evo ti ga bata!
E, baš vam hvala. Pa ja sam htela starijeg, odraslog brata, da me čuva, brani i vodi na Tašmajdan. Objasniše mi da je to nemoguće i da prihvatim tog što sam dobila, jer drugog dobiti neću.
Do tog trenutka sam bila nezamenljiva zvezda, apsolutna vladarka emocijama ukućana, miljenica, mezimica, ona što zna da crta i peva najlepše, ona kojoj se čitaju bajke i pričaju priče, ona koja ništa nije morala da deli i čije su se želje poštovale bez kompromisa.
Čitavih nedelju dana mi je bilo zabavno što imamo bebu u kući. I to ne bilo kakvu, već prevremeno rođenu. Objasniše mi šta to znači. Meni je čak bilo malo i žao. Stvarno je delovao maleno i bespomoćno u onom krevecu.
Sva pažnja svih u kući je bila usmerena na to maleno biće. Više nisam postojala.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PORODICA
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Nema komentara.