Greška #6: Takmičimo se sa drugim roditeljima. Svaki roditelj ima pomalo takmičarskog duha. Dovoljno je samo da neki drugi roditelj počne da veliča svoje dete na račun vašeg, pa da se taj duh probudi. U korenu ovoga je strah da će nam deca zaostati u trci i zaglaviti kao doživotni mediokriteti.
Naravno da deca treba naporno da rade, da budu svesna da im ništa neće biti servirano na srebrnom poslužavniku već da moraju da se izbore za svoje mesto pod suncem. Međutim, ako ih učimo da gaze preko drugih na putu ka svom cilju, odrastaće bez karaktera. A on je u životu sve.
Greška #5: Požurujemo ih da porastu. Podizanje male dece zahtevno je i fizički i psihički i često smo nestrpljivi da porastu kako bi nam život bio lakši. Takođe smo i radoznali da saznamo kakvi će biti. Šta će ih zanimati, za šta su nadareni? Zbog toga ne primećujemo male stvari koje čine detinjstvo a koje će nam kasnije tako nedostajati.
Umesto da ih previše pritiskamo da što ranije počnu da se spremaju za život, pustimo ih da budu deca, da se igraju, istražuju. Kroz igru se najbolje uči, a dete se biva samo jednom u životu.