Zadatak roditelja, ali i učitelja, je zato da podstaknu decu da veruju svom instinktu u situacijama opasnosti ali i sreće, da ih nauče da ove osećaje vrednuju uz pomoć logike kako bi im dala smisao i pomogla da donesu najbolju moguću odluku.
Učenje dece da su odrasli uvek u pravu
Roditelji uče decu da poštuju sve odrasle osobe i ima onih koji kažu da su odraslu uvek u pravu. Međutim, ovo može da bude mač sa dve oštrice jer upravo odrasli mogu da povrede dete.
Učiti dete da je nepoštovanje ne slušati ili ignorisati odraslu osobu guši njegovu intuiciju. Ovakva deca su u opasnosti da dožive maltretiranja od strane odraslih i da ne kažu ništa misleći da je tako u redu.
Dete treba učiti da svako živo biće zaslužuje poštovanje, ne samo odrasli, već i deca i životinje. Takođe mu treba naglasiti da ako mu nešto govori da postoji opasnost ono nije u obavezi da posluša nekoga samo zato što je stariji i da uvek sve odmah kaže roditeljima.
Obećavanje de ćete ih vi uvek štititi
Iako bi roditelji želeli da zaštite svoju decu od bilo koje opasnosti i da ona izbegnu sve probleme to je ipak nemoguća misija. Osim toga, to nije ni zdravo ponašanje jer deca ipak treba da nauče da se brane i naprave svoje greške, samo tako će razviti rezilijinetnost.
Obećanje da ćete uvek biti tu je lažno i može da stvori lažno osećanje sigurnosti. Na taj način ni njihova intuicija neće izazvati odgovarajuću reakciju kada je to potrebno.
Naravno, ovo ne znači da ne treba da umirimo dete kada oseća strah ili da treba da ga izložimo nepotrebnim rizicima, ali naš glavni zadatak kao roditelja nije da zauvek štitimo dete već da ga učimo kako da štiti samo sebe.
Neostavljanje slobodnog vremena deci
Intuicija i instinkt ne služe samo da nas upozore na opsanosti već i da nam ukažu na stvari koje nas čine srećnim i koje nas ispunjavaju. Na žalost, brzo izgubimo ovo “šesto čulo” za sreću i posvećujemo se stvarimo “od koristi”. Izgubimo sposobnost da prepoznamo šta nas usrećuje svaki put kada “sviđa mi se” zamenimo rečima “moram”.
Zato ispunjavanje dečijeg rasporeda aktivnostima koje su nametnute od strane odraslih, bez ostavljanja dovoljno slobodnog vremena za igru, znači da gušimo njegov instinkt i podređujemo ga nekim društvenim konvencijama. Ovo će ih pretvoriti u osobe koje ne odlučuju svojim “ja” već rade ono što im kažu drugi, neznajući šta je to što stvarno žele ili šta je ono što ih stvarno čini srećnim.
Izvor: Najbolja mama na svetu
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Nema komentara.