Moja dvogodišnja devojčica već zna da je roze boja za devojčice. I obožava je. Zbog čega meni to smeta?
Piše: Elizabet Kemp
U poslednje vreme često razmišljam o roze boji. Imam ćerku koja je nedavno napunila dve godine i već je vrlo jasna po pitanju svojih stavova, pogotovo kada se radi o roze boji i obožavanju svega što je roze: na primer, sladoled od jagode ima najlepši ukus, koji leži u njegovoj boji.
Ljubav moje ćerke prema roze boji je za mene neka vrsta kazne univerzuma, s obzirom da sam je čitavog života izbegavala. Često se pitam šta ju je toliko privuklo toj boji, čak i mnogo pre nego što ju je videla na svojim vršnjakinjama? I zašto mene toliko odbija? I što se mene uopšte tiče šta ona nosi?
Naša dnevna rutina oblačenja se pretvorila u natezanje oko broja roze odevnih komada koje će obući. Većinu njene garderobe sam nasledila od dece mojih prijateljica i roze boja definitivno preovlađuje. Neke krpice su nežno, prljavo roze, dok su druge jarko roze, drečave. No moja ćerka ne mari za te razlike u nijansi, njena je parola „još, još,još!“. Ali ja marim. U nekim nijansama izgleda nežno i slatko, u drugim isprano i zdepasto.
“Ljubav moje ćerke prema roze boji je za mene neka vrsta kazne univerzuma, s obzirom da sam je čitavog života izbegavala. Često se pitam šta ju je toliko privuklo toj boji, čak i mnogo pre nego što ju je videla na svojim vršnjakinjama?”
Jarke nijanse se slažu sa zebrastim i metalik srebrnim stvarima, umerene sa tilom i srcima, a nežne sa romboidima i Art Nouveau cvetovima. Svi ovi stilovi pripadaju različitim karakterima: živahna, slatka, elegantna.
U tom smislu, roze boja je važna, jer je određuje kako se predstavljamo svetu koji je više od svega okrenut estetici, na osnovu koje procenjuje našu ličnost. Boje nam otkrivaju nečiju estetiku koja vodi pravo do stila, ličnosti, kulture i društvenog statusa.
Moja devojčica, pak, o svemu ovome ne razmišlja i jednostavno voli tu boju. Kako je okružena isključivo igračkama koje su namenjene i dečacima i devojčicama, viđajući drugu decu samo na igralištu, bez pritiska da bude “dobra devojčica”, ona je ipak shvatila da je roze boja za devojčice i da je to ono što ona želi da bude. Zbog onoga na šta ta boja asocira, ja je se bojim. Želela bih da moja ćerka bude draga i pametna; nadam se da će porasti u snažnu i odlučnu ženu, a strahujem da će biti odvučena u more uniformisanih, identičnih.
Nije oduvek bilo tako. Roze boja nije oduvek bila sinonim za devojčice. Džo B. Paoleti, professor američkih studija na Univerzitetu Merilend tvrdi da su u 19. veku sva deca, i dečaci i devojčice, nosili najčešće belu odeću, jer boje nisu opstajale posle nekoliko pranja.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Fondacija Novak Đoković okuplja najveće regionalne stručnjake na akreditovanoj konferenciji o roditeljstvu
Fondacija Novak Đoković organizuje konferenciju namenjenu pre svega stručnjacima, ali i roditeljima i svim bržnim osobama dece u ranom razvoju Vrhunski stručnjaci za oblasti ranog razvoja i adolescencije govoriće 10....
Otac Predrag Popović: Možete upropastiti dete na dva načina
Otac Predrag Popović neretko govori o tome koliko je porodica važna, koliko su roditelji krljučna karika u obrazovanju čoveka, kao i kako roditelji mogu uticati na život i karakter svog...
Ćerka mi je rekla da su je u školi nazvali glupom i ružnom. Evo šta sam uradila
“Mila, šta je bilo?” “Mama, drugarice su rekle da imam ružnu kosu i da sam glupa” – rekla je i briznula u plač. Na ovako nešto je retko koji roditelj...
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Nema komentara.