Kod kuće se opuštamo i postajemo svoji – u najgorem izdanju. Za koga da se sređujemo? Za partnera, decu, mačku?

I tako, godinama, polako se pretvaramo u ljude koje ni sami ne bismo želeli da sretnemo na ulici.

Koliko brinemo o tuđem mišljenju? Koliko nam je važno šta će drugi misliti o nama? I koji su to „drugi“ čije mišljenje bi trebalo da uvažavamo?

Goran Janjić na svom Facebook profilu podelio je svoje zapažanje – a svako će na osnovu toga doneti svoj zaključak. Pročitajte i razmislite:

- Advertisement -

Ma, šta me briga šta drugi misle!„, kaže moj komšija, dok pred ogledalom isprobava treću košulju zaredom, da ne bi slučajno neka nesavršenost pokvarila njegovu večernju eleganciju. Naravno, „niko“ ga ne interesuje, osim možda komšije s petog sprata koji uvek ima najnoviji model automobila i obavezno se parkira ispred zgrade da svi vide. Ili ona dama iz parka koja šeta psa uvek u savršenoj odevnoj kombinaciji, kao da ide na modnu pistu, a ne na jutarnju kafu sa prijateljicama.

Isti ti „šta me briga šta drugi misle“ pred letovanje postaju majstori dijeta. Početkom leta, svaka prodavnica postaje rasadnik superhrane i proteinskih praškova. Ljudi se odjednom prisećaju svih sportova koje su ikada gledali na televiziji i kreću sa treninzima koji bi i profesionalce posramili. Sve to da bi se na plaži pokazali u najboljem izdanju pred nepoznatim ljudima koje nikada više neće videti.

Naravno, ne kritikujem. Samo zapažam.

Kao što o ženama treba voditi računa svakog dana u godini, a ne samo za Dan žena, tako bismo i u kući, pred onima koji su nam najvažniji, trebali uvek biti u dobrom izdanju.

Ali ne, kod kuće se opuštamo. Taj trenutak kada zatvorimo vrata za sobom, kao da skinemo sve maske i postajemo svoji – u najgorem izdanju. Iznošene trenerke, stara majica, kosa u totalnom haosu. Za koga da se sređujemo? Za partnera, decu, mačku?

I tako, godinama, polako se pretvaramo u ljude koje ni sami ne bismo želeli da sretnemo na ulici. A onda se čudimo zašto počinjemo da imamo sve lošije mišljenje o ljudima sa kojima živimo. To su isti oni ljudi sa kojima se redovno viđamo u najgorem izdanju.

- Advertisement -

Možda bi sve bilo drugačije kada bismo se trudili da i kod kuće izgledamo onako kako želimo da nas drugi vide. Ne zbog njih, već zbog nas samih. Jer na kraju dana, najvažnije je kako mi sami sebe vidimo u ogledalu.

A moj komšija? Pa, on će i dalje pred svaku večernju šetnju isprobavati sve košulje iz ormana, dok se vozač sa petog sprata parkira ispred zgrade. I možda je baš u tome tajna: koliko god tvrdili da nas ne interesuje mišljenje drugih, ipak smo svi mi samo ljudi, sa svim svojim slabostima i potrebama da budemo prihvaćeni i voljeni.

Preuzeto sa: Facebook/Goran Janjić

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Dečija igra kao tihi, ali snažan oblik komunikacije – zašto je važno da roditelji nauče da slušaju

Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra. 

Dečiji crteži nisu samo umetnički izraz, već način emocionalne regulacije

Kad dete crta, ono ne stvara samo sliku — već priča priču o sebi, svojim mislima i osećanjima.

Mjuzikl „Sela sam, pa šta“ osvetljava nasleđenu grižu savesti i pogrešno shvaćenu brigu

Kroz upečatljive scene, songove i ples, publika svedoči kako se nerealna, nesvesno nasleđena i često besmislena očekivanja uvlače u porodični i društveni život i oblikuju odnose između baka, mama, ćerki — ali i sinova i očeva.

Evo kako jedna rečenica može da smiri tantrum kod deteta i da mu osećaj sigurnosti

Stručnjakinja otkriva šta najbrže i najefikasnije zaustavlja izlive besa kod dece.

Stručnjak: Veliko NE svakodnevnim vannastavnim aktivnostima

Odlomak iz priručnika Podrška detetu koje se bavi sportom – šta to znači, Snežane Golić.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img