Mirjana Bobić Mojsilović: Naš učitelj, čovek koga smo zvali TATA

U mom životu, pored mame i tate, ogroman prostor zauzima i taj divan, jedinstveni čovek. Da, i on me je stvarao. Naš učitelj , Dragoslav Žižović, čovek koga smo zvali TATA.

Piše: Mirjana Bobić Mojsilović

Danas me je jedan od prijatelja na FB podsetio na našeg učitelja. Napisao je : „Da je Žižović živ, bio bi ponosan“. Ta mala rečenica skoro da mi je naterala suze na oči.

- Advertisement -

Jer, u stvari, ja posle svih ovih godina mogu da kažem da sam ponosna što mi je Dragoslav Žižović bio učitelj. I nisam ga zaboravila, mislim da ga niko iz našeg razreda OŠ “Vlada Aksentijević“ nije zaboravio.

Pročitajte i: Mirjana Bobić Mojsilović: Život nema smisla ako nisi promiskuitetan, pijan, tetoviran, izbušen i glup kao noć

Učitelj Žižović, bio je dragulj mog detinjstva. Bio je prvi učitelj koji je u svojoj režiji organizovao za naš razred rekreativnu nastavu u njegovom rodnom selu Gornji Branetići, gde je i njegov otac bio učitelj. Spavali smo u zadružnom domu na vojničkim krevetima – sa jedne strane velike sale- devojčice, sa druge strane – dečaci. Na bini, iza zavese, postavio je dve kofe – roza za devojčice, i plavu za dečake, za slučaj da se nekom pripiški u toku noći.
Budio nas je muzikom sa ploče – svirala je truba. Onda bismo istrčali napolje u pižamama i umivali se i prali zube na seoskoj česmi. Pa smo onda radili malo gimnastike. Uveče bi svako dete pokrio i poljubio, a uspavljivao bi nas čuvenom numerom „Tišina“.

Zvali smo ga TATA.

Nastavu nam je držao ponekad u staroj osnovnoj školi, i mi smo sedeli u skamijama. Ponekad je nastava bila na livadi, u šumi, kod stare vodenice, na rečici.

Vodio nas je u školski malinjak, da kobajagi pomažemo seoskoj deci – uslov je bio da niko ne može da izađe iz malinjaka, a da se nije toliko najeo malina – da mu se kad zine, poslenja malina ne vidi u grlu! Uča je to proveravao.
Vodio nas je da se kupamo i skačemo na bombu u stari betonski bazen, pun punoglavaca. Uča je stajao u bazenu, a mi smo mu skakali sa ramena.

- Advertisement -

Vodio nas je kod seljaka, svojih rođaka, da vidimo tek oteljenu telad, i jaganjce, i grdio nas kad bismo iz barica pokupili guščija jaja.

Za moj i sestrin rođendan, organizovao je da svi beremo margarete da se ukrasi naša torta.

Pročitajte i: Mirjana Bobić Mojsilović: Mnogo je opasnije kupovanje ljubavi neprestanim poklonima, nego bilo koja strogoća

Budio bi nas noću, i šapatom javljao da idemo u pohod, davao bi nam lozinku, i mi smo išli za njim u tišini, po šumi, a onda bi neki seljak uzviknuo iza žbuna – STOJ! Mi Vrištimo od straha- a onda se pali baterijska lampa i seljak iznosi ogromnu vreću sa napolitankama i bombonama i keksom marke Takovo iz Gornjeg Milanovca, i svakome deli zasluženu nagradu.

Učitelj je to tako organizovao.

Za sva takmičenja, delio nam je medalje – čokoladne, probušene koncem i kačio nam ih za vrat.

- Advertisement -

Pravio nam je kolibe.

I kad bi se letovanje završilo, u glas smo mu u autobusu pevali pesmu „Čika uča ima farmu, ija ija o“ . A kad bi naš autobus stao ispred osnovne škole, i pre nego što potrčimo roditeljima u zagrljaj, uča bi nas postrojio u dve vrste.
„Nežne moje devojčice, i dragi moji dečaci“… uspeo bi da izgovori, pre nego što počne da jeca od tuge što se rastajemo.

Mi smo se gurkali, pazeći da se ne nasmejemo.

Pročitajte i: Lekcija: „Biti čovek“

A onda bi za svako dete iz gepeka autobusa izvadio po jednu šolju sira i po jednu šolju kajmaka iz Gornjeg Branetića, da odnesemo svojoj braći i sestrama.

I tek tako je mogao da počne naš dečiji letnji raspust.

Šta hoću da kažem?

U mom životu, pored mame i tate, ogroman prostor zauzima i taj divan, jedinstveni čovek. Da, i on me je stvarao.
Naš učitelj , Dragoslav Žižović, čovek koga smo zvali TATA.

Izvor: Mirjana Bobić Mojsilović

spot_img

Najnovije

Zašto je plivanje jedini trening koji je potreban vašem telu i umu

Vreme je da spakujete kupaći kostim. Ukočenost od dugog sedenja, svakodnevni stres i letargija ostaju na obali – unutar vode čeka vas vaša najbolja i najvitalnija verzija

Prijateljstvo je više od reči: Zašto je važno da 30. jula slavimo Svetski dan prijateljstva

Svetski dan prijateljstva, koji se obeležava 30. jula pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, podseća nas koliko su prijatelji važni za našu sreću, zdravlje i mir u svetu.

Bakterije koje vrebaju u plitkim vodama

Jedna od njih je Vibrio bakterija, čiji se uticaj poslednjih godina intenzivno proučava – i to ne bez razloga.

Nedostatak ovog elementa krivac za mučninu u trudnoći

Jutarnja mučnina i povraćanje (hyperemesis gravidarum) su česti simptomi trudnoće, koji se javljaju kod oko 70 odsto trudnica. 

Koji zaštitni faktor odabrati

Više nije dovoljno samo da služi da se ne izgori. Zaštita od sunca je postala sofisticirana nauka.

Pratite nas

KOMENTARI

1 Komentar

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img