spot_img
spot_img

Bosonogofobija

Osvestila sam jednu vrlo jednostavnu istinu: ako je meni hladno, to znači da treba se obučem (ili obujem) ja, a ne moja deca. Ona treba da se obuku kad je njima hladno.

Nou, nećakinju svoga muža (danas četrnaestogodišnju svojeglavu tinejdžerku) prvi sam put videla dok je još bila beba.

Preslatka plavokosa i plavooka beba još nije bila prohodala. Bilo je leto i ona je, samo u peleni, puzala – po kuhinjskim pločicama!

- Advertisement -

Videvši taj uznemirujući prizor, odmah sam otišla da upozorim njezinu majku.

„Noa puzi u kuhinji!“

Svi su me gledali upitno i sa smeškom, očekujući nastavak.

„Po pločicama!“

I dalje upitan pogled.

„Pločice su…hladne.“

- Advertisement -

Nisu me razumeli. Stvarno me nisu razumeli.

„Leto je. Sigurno joj nije hladno,“ rekla je Noina mama.

Tada sam prvi put shvatila da za opštepoznatu alarmantnu frazu bos-po-pločicama holanđani nikad nisu čuli!

Zašto deca treba da hodaju bosonoga

U Hrvatskoj sam, srećom, svuda oko sebe nailazila na razumne ljude s kojima sam jedva dočekala da podrlim ovo skandalozno saznanje.

„Oni puštaju decu bosu po pločicama!“ govorila bih svakom ko bi hteo da me sluša dok bi moja mama, prijateljica, susetka ili koleginica s posla šokirano odmahivale glavom.

Ništa više nije bilo potrebno reći. Oni su ludi.

- Advertisement -

U idućim godinama moje je strpljenje neprestano bilo na ispitu.

Sedeli bismo, recimo, s prijateljima na terasi – u jaknama, dok bi se njihova deca oko nas igrala u kratkim rukavima, kratkim pantalonama i – bosa.

„Zar im nije hladno?“ nisam mogla izdržati.

„Kaat, Rees, je li vam hladno?“ pitao bi ih otac.

„Ne.“

I tu bi razgovor završio.

Mene bi takva reakcija samo još više uzmenirila (Zašto ih uopšte pita da li im je hladno umesto da im jednostavno kaže da se obuku?), ali naterala bih se da ne kažem više ništa.

Na amsterdamskim dečjim igralištima deca bi skidala čarape i cipele i igrala se bosa – pod odobravajućim pogledima svojih roditelja. Oni nisu normalni.

spot_img
spot_img

Najnovije

„Radi mi to namerno.“ Šta ne vidimo kada ponašanje deteta pretvorimo u karakter

Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.

Školska kupovina bez greške: šta zaista treba prvaku?

Polazak u prvi razred sa sobom donosi mnogo uzbuđenja – ali i jedan veliki roditeljski zadatak: nabavku školskog pribora.

Deset godina osnaživanja mladih u riziku za samostalan život kroz Centar „Jaki mladi“

Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img