Zašto je biti dobar roditelj postalo nemoguća misija?

Svi se bojimo grešaka i sve više postoji strah od toga da nekim svojim postupcima roditelji mogu traumatizovati dete. Međutim, tu se radi o roditeljima kojima je stalo, koji brinu o detetu i koji čine uobičajene greške koje se mogu popraviti iskrenim oprosti i otvorenom i osobnom komunikacijom

Čini mi se da je danas biti roditelj puno veći izazov nego pre jer između ostalog postoji jedno društveno očekivanje o tome što znači biti dobar roditelj koje tu ulogu stavlja u područje nemogućih misija.

Težnja ka savršenstvu

- Advertisement -

Roditeljima s kojima radim već na prvom susretu kažem da će kao roditelji mnogo grešiti i da je to u biti super. Svi se bojimo grešaka i sve više postoji strah od toga da nekim svojim postupcima roditelji mogu traumatizovati dete.

Međutim, tu se radi o roditeljima kojima je stalo, koji brinu o detetu i koji čine uobičajene greške koje se mogu popraviti iskrenim „izvini“ i otvorenom i ličnom komunikacijom. Osim što dete na taj način uči da se izvini i prizna da je pogrešilo, polako se razbija i ta idealna slika roditelja u dečjim očima kao osobe bez mane koja sve zna i može. Roditelji su takođe ljudi, nisu savršeni, greše i razvijaju se. Čak je i cilj da uvek učimo iz svojih grešaka idealističan i nerealan.

Podređivanje i žrtvovanje za dete

Sasvim je u redu da i kao roditelji imate svoje rituale u kojima deci nije dozvoljeno da učestvuju. Sasvim je u redu reći ‘pusti me na miru, sad pijem kafu i ne želim da se igram sa tobom. Možemo kad završim’. Pitanje je samo kako ćete to reći. Ako to kažete mirno, normalnim tonom i bojom glasa koju imate, i pritom priznajete detetu njegovu želju i pristajete na mogućnost da se na vas naljuti, onda je sasvim u redu reći da ne želite sada da ispunite tu želju.

Ispunjavanje svih detetovih želja i podređivanje svog vremena njemu ne samo da vas iscrpljuje i čini i nezadovoljnim, već ne ostvaruje ni svoju izvornu nameru. Deca imaju nove želje i sve više ih je i zaista je nemoguće da uvek budu srećna i zadovoljna. A pri tome deca nemaju model od kojeg mogu naučiti kako brinuti o sebi i zauzeti se za svoje želje i potrebe. 

spot_img

Najnovije

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Dečiji naučni karavan kreće na put kroz Srbiju: Lidl Srbija i MoleKul donose svet nauke za najmlađe

„Dečiji naučni karavan” donosi novu dinamiku: ova jedinstvena avantura pakuje kofere i stiže direktno na Lidl parkinge u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Požegi, kao i na posebno odabrane lokacije u Kragujevcu, Subotici, Zrenjaninu, Šapcu, Kraljevu i Novom Pazaru.

Zašto kupujemo suvenire? Male uspomene koje čuvaju najlepše trenutke

Psiholozi objašnjavaju da ljudi ne stvaraju emocionalnu vezu sa samim predmetom, već sa iskustvom koje on predstavlja.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img