Oni su izgleda razumeli: posle, kad se sećamo lepih trenutaka, mi se nikada ne sećamo kakve smo cipele nosili, ni kakvu smo haljinu imali, mi se uvek sećamo samo ljudi sa kojima smo bili, i sećamo se divnog osećanja koje nas je tada ispunjavalo.
U moru užasa i kaljuge, divna vest je da su maturanti iz Pirota ove godine odlučili da na matursko veče, složno, svi idu obučeni u farmerke i majice, kako se i inače oblače. Uradili su to iz humanitarnih razloga: naime, novac koji su nameravali da potroše na haljine i odela, dali su za lečenje bolesne dece. Na njihovim maturskim majicama piše: „Budi i ti nečiji heroj“. To je gest vredan divljenja i javnih čestitki.
I pre nekoliko godina, maturanti iz nekog drugog grada, odlučili su, složno, da na maturu idu obično i skromno obučeni, kako ne bi svoje osiromašene roditelje izlagali trošku.
U ovim malim vestima krije se nekoliko velikih tema. Posebna tema je njihova sloga, nešto veoma retko viđeno kod nas. Sloga sa kojom su se odlučili na pametni, humani i zreli poduhvat, čini ih još većim. Zatim ideja da učine neko dobro delo, potreba da se bude plemenit i da se nekome malim gestom bar malo ulepša život, od te dece čini heroje današnjice, u kojoj, na žalost, najčešće čitamo slavoluke sebičnima, gramzivima i bezosećajnima. Posebna tema je činjenica da su ta deca odustala od projekta „kraljevskih balova“. Iako u ideji maturskog bala ima i nečeg vrlo romantičnog i vrlo bajkovitog, pripreme za matursko veče prilično su skupe i ponekad se pretvaraju u neku vrstu metaforične „svadbe sa životom“.
Odluka da cela generacija ode na matursko veče obučena uprkos glavnom stilu koji forsira potrošačka industrija – da se stilu rasipnštva, glamura, noćnih klubova, stilu šljaštećeg bogatstva kakav se promoviše u rialiti programima diljem zapadne civilizacije i u kojima je novac jedina vrednost, suprotstavi zdrava pamet, skromnost i svest o zloupotrebiljavanju potrošačkog impulsa, predstavlja neku vrstu malog inata. Predstavlja malu revoluciju. Neverovatno mali korak za sadašnjost, a nekako, veliki za budućnost.
Oni su izgleda razumeli: posle, kad se sećamo lepih trenutaka, mi se nikada ne sećamo kakve smo cipele nosili, ni kakvu smo haljinu imali, mi se uvek sećamo samo ljudi sa kojima smo bili, i sećamo se divnog osećanja koje nas je tada ispunjavalo.
Ovi maturanti, neoptrećeni uzajamnim poređenjem, socijalnim razlikama, znakom novca na garderobi, imaće šta da pamte sa svoje maturske večeri . Pamtiće da su svi do jednoga bili prinčevi princeze jedne divne, obične, bajke koju su sami napravili.
Izvor: AllMe
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Na testiranje za upis u školu dolaze deca koja znaju latinske izraze, ali ne znaju svoju adresu, ni da vežu pertle
Testiranje za upis predškolaca u prvi razred je počelo i dok su neki roditelji sasvim opušteno pristupili tome, ima i onih koji decu vode na pripreme za testiranje, a pored...
Školski kalendar za 2023/2024 godinu – koji dani su neradni?
Različiti školski kalendar za 2023/2024 godinu u školama širom Srbije poklapaju se tokom nekih neradnih dana. Raspusti za đake u AP Vojvodini i u Centralnoj Srbiji ne počinju svi u...
Roditelji bi da biraju učiteljicu za svoje dete, a da li je to pametno?
Ovako je, otprilike, počela moja diskusija sa drugaricom čije dete naredne godine polazi u prvi razred. Ali, vreme da se potraži veza je već sad. Ne treba čekati. Ovo će...
Beograd: Počele prijave za 20.000 dinara koje đacima dodeljuje Grad umesto besplatnih udžbenika
Sekretarijat za obrazovanje i dečju zaštitu poslalo je obaveštenje školama u Beogradu sa uputstvima za prikupljanje podataka od roditelja koji su potrebni za prijavu za pomoć koju grad dodeljuje umesto...
Nema komentara.