Shvativuši da previše zajedničkog vremena provodi buljeći u različite ekrane, odlučili su da u svojoj kući naprave zone bez telefona.
Piše: Vanja Stokić
Porodica koju čine dva tinejdžera, mama koja obožava društvene mreže i tata, shvatila je da previše zajedničkog vremena provodi buljeći u različite ekrane, pa su odlučili da u svojoj kući naprave zone u kojima nije dozvoljeno korištenje telefona.
“Moj izgovor je uvek bio da radim, što je većinu vremena i bilo tačno, jer se moja kancelarija nalazi unutar mog telefona. Međutim, ubrzo sam bila uvučena u različite stvari koje nemaju veze sa poslom, a za telefonom sam posezala kako bih provjerila da li mi je nešto novo stiglo, iako ni sama nisam znala šta tražim”, govori ova mama.
Shvatila je da je putem Fejsbuka i Instagrama tražila instant zadovoljstva, umesto da to vreme ispuni radeći nešto mnogo korisnije. Takođe je primetila da njena deca konstantno proveravaju šta se dešava u virtuelnom svetu jer ne žele da ih bilo šta mimoiđe.
“To se počelo odražavati i na njihova raspoloženja. Kad im kažem da ne mogu više biti za računarom i telefonom, postanu mrzovoljni. Stalno se borim sa njima i pokušavam ih navesti da zabavu potraže na drugom mestu, da voze bicikle, šetaju po šumi ili prave nešto. Plaši me što im je stalno ekran pred očima”, govori ona, te dodaje da se povremeno oseća depresivno, mada nije sigurna zašto. Za to krivi tehnologiju i pita se kakav tek efekat ima na umove njene dece, koji se tek razvijaju.
Zbog toga je u svojoj uvela “zone bez telefona”, odnosno mesta gde se oni ne smeju koristiti. Jedna od tih zona je trpezarija, a ukoliko neko pokuša da unese telefon, on mu se oduzima na nekoliko dana. Isto pravilo se primenjuje i na obroke van kuće, kada porodica odluči da zajedno ode u restoran.
Naredna zona je krevet. Upotreba telefona prije spavanja remeti san, koji je potreban svima, a posebno deci u razvoju.
“Ne želim da budem licemer, pa sam i ja prestala da to radim. Ranije sam stalno koristila telefon prije spavanja, i uzimala ga čim se probudim, jednostavno nisam mogla podnijeti da bude na komodi, a da ne provjerim šta se to dešavalo dok sam ja spavala. I zamislite, nikad ništa nisam ni propustila”, kaže.
Telefoni su takođe zabranjeni na porodičnim okupljanjima, kako bi se zaista družili i razgovarali sa rodbinom, umesto da skroluju početnu stranu Facebooka, igraju igrice ili šalju mailove.
Izvor: lolamagazin.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PORODICA
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Nema komentara.