Naravno da roditelji svojoj deci žele najbolje, ali se često desi da ih preteranom zaštitom i ljubavlju povrede. Mogu slati mešane signale, ignorisati detetove poruke ili kršiti pravila koja su sami postavili.
1. Ti ne smeš da lažeš ljude, ali ja smem
Govorite detetu da ne sme lagati, a onda kažete drugarici da joj lepo stoji haljina, iako ne mislite tako?
Roditelji često uče decu da govore istinu i prihvataju posledice svog ponašanja, ali nekada i sami krše to. Takozvene bele laži, ulepšavanje istine ili prikrivanje informacija jer to ‘neće ništa promeniti’ može izgledati potpuno loše u detetovim očima.
2. Ti treba da spavaš sama, ja ne moram
Roditelji često misle da spavanje sa detetom ruši njihovu nezavisnost, pa odbijaju da legnu sa njima na kratko dok zaspe. Ipak, pitanje je zašto roditelji spavaju zajedno, dok dete mora da spava samo? Psiholozi predlažu da u ovakvoj situaciji pomognete detetu da zaspi, jer ćete stvoriti jaču vezu, ali i poboljšati detetovo mentalno zdravlje.
3. Ja mogu sama da odlučim kada sam gladna, ali ti ne možeš.
Koliko puta ste dete terali da pojede šta ste spremili iako nije gladno, dok ste sami u sred noći posegnuli za slatkišima?
Zdrava i redovna ishrana je veoma važna, ali i sami često ne jedemo određenu vrstu hrane. Roditelji pred sobom imaju opciju da pojedu šta sami odluče, bio to zdrav obrok ili preskakanje istog jer nisu gladni. Deci je taj luksuz oduzet, pa moraju da slušaju šta roditelj govori.
4. Ja smem satima da gledam u telefon, ali ti ne možeš.
U proseku, ljudi provedu više od tri sata dnevno koristeći mobilni telefon, a da uz to ne pominjemo poslovne laptopove, računare, televiziju i slično. Iako je potpuno zdravo ograničiti detetu korišćenje telefona, važno je da obratimo pažnju na sebe. Jako je loše govoriti detetu da mora da nauči da se zabavi bez telefona dok i sami proveravate društvene mreže celoga dana.
5. Meni sme da bude previše toplo ili hladno, tebi ne sme.
Neki roditelji mogu biti previše zaštitnički nastrojeni kada je odevanje u pitanju. Često ne uzimaju u obzir kako se dete oseća, već donose odluku na osnovu svoje percepcije.