Majke, šta god radile, vaša deca će opet imati šta da ispričaju na psihoterapiji!

Ovaj tekst je za sve one majke koje očajnički žele da budu perfektne, ali nekako ne ide

Kada bih mogla da proživim život iz početka, evo šta bih promenila:

Svom sinu bih govorila: „Dragi, ne moraš postati inženjer, ne moraš čak biti ni advokat. Nije važno šta ćeš biti kad odrasteš. Želiš biti fudbalski komentator – super! Klovn u tržnom centru? Bravo!“

- Advertisement -

I kada taj moj sin napuni trideset godina, doći će kod mene sav znojav, ćelav i sa razmazanom klovnovskom šminkom na licu i reći će:

„Mama, imam trideset godina i radim kao klovn u tržnom centru! Da li je to život koji si htela za mene? Šta si mislila, pobogu? Zašto si mi dozvolila da se igram umesto da učim matematiku? Zašto mi nisi rekla koliko je važno obrazovanje?“

Ja ću ga tada pomilovati po ćelavoj glavi i reći:

„Dušo, ali ja sam te samo podržavala u svemu što si hteo da radiš! Nisam vršila pritisak na tebe. Nisam te terala da vežbaš matematiku kad si hteo da se igraš sa drugarima.“

A onda će on reći osuđujuće: „Nisam znao do čega će me to dovesti, bio sam dete, nisam mogao da odlučim, ali ti si to mogla umesto mene da uradiš.  Mogla si da me usmeriš!“

Ja ću tada da ustanem, pažljivo ću ga pogledati i reći mu: „To je to. Na svetu postoje dve vrste ljudi: jedni žive, a drugi traže krivca. A ako ovo ne razumeš, onda si ti, sine moj, idiot.“

- Advertisement -

Reći će samo „ah“ i onesvestiće se! Njegova psihoterapija će trajati pet godina.

ILI NE…

Jednog dana ću dobiti sina i uradiću suprotno. Od treće godine ću mu ponavljati: „Ne budi idiot, Vladimire, razmišljaj o budućnosti. Nauči matematiku, Vladimire, ako ne želiš da čitav život budeš operatet u kol centru.“

I kad napuni trideset godina, doći će kod mene, znojav, ćelav programer sa dubokim borama i reći će: „Mama, imam trideset godina i radim u Guglu. Radim dvadeset sati dnevno, mama. Nemam porodicu. Šta si mislila kada si mi rekla da će me dobar posao usrećiti? Što si me terala da učim matematiku?“

I reći ću: „Dragi, ali želela sam da stekneš dobro obrazovanje! Želela sam da imaš priliku!“

A on će meni: „Zašto će mi, dođavola, prilike kada sam nesrećan, mama? Prolazim pored klovna u tržnom centu i zavidim mu. On je srećan! Ja sam mogao biti srećan čovek, ali ti si mi uništila život!“

- Advertisement -

A onda ću ja ustati, pažljivo ga pogledati i reći ću mu: „Dragi moj, postoje dve vrste ljudi: jedni žive, a drugi se stalno žale. Ako ovo ne razumeš, onda si ti, sine moj, idiot!“

Rekao je „ah“, pao u nesvest i završio 5 godina na psihoterapiji.

***********

Ovaj tekst je za sve one mame koje ovih dana jedva izdržavaju rešavajući domaće zadatke sa decom. Boreći se sa besnim tinejdžerima, sa nezadovoljnom decom. Opustite se! Bez obzira šta radile, vaša deca će sutra imati šta da kažu na psihoterapiji!

(autor: Svetlana Khmel, prevod Stil.kurir.rs)

Izvor: Stil.kurir.rs

spot_img

Najnovije

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Dečiji naučni karavan kreće na put kroz Srbiju: Lidl Srbija i MoleKul donose svet nauke za najmlađe

„Dečiji naučni karavan” donosi novu dinamiku: ova jedinstvena avantura pakuje kofere i stiže direktno na Lidl parkinge u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Požegi, kao i na posebno odabrane lokacije u Kragujevcu, Subotici, Zrenjaninu, Šapcu, Kraljevu i Novom Pazaru.

Zašto kupujemo suvenire? Male uspomene koje čuvaju najlepše trenutke

Psiholozi objašnjavaju da ljudi ne stvaraju emocionalnu vezu sa samim predmetom, već sa iskustvom koje on predstavlja.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img