Dejan Petrović je proslavljeni muzičar i čuveni srpski trubač. Kao tata četrnaestogodišnje ćerke, za Detinjarije govori o svom roditeljstvu.
Predstavite nam se kao tata?
Ja sam tata četrnaestogodišnje Jovane, hiperaktivne zlatokose devojčice, koja mi znači sve na svetu i kojoj njena majka Branka i ja uvek pokušavamo da ukazujemo na prave životne vrednosti i putanje koje će je voditi kroz život.
Da li mislite da ravnopravno učestvujete sa mamom vaše dece u vaspitanju?
U poslednjih godinu dana možda da, ali ranije, zbog prirode mog posla supruga je više bila tu, mada se uvek trudimo da to moje izostajanje i nedostajanje nadoknadimo.
Koliko porovodite vremena sa svojom decom?
Opet kažem, u poslednje vreme mnogo više nego ranije. I to može biti jedna od dobrih strana ove “pandemijske situacije”, jer mislim da smo malo više bili upućeni jedni na druge, tj. na najužu porodicu. Prethodnih godinu dana praktično smo nerazdvojni, mada sam se i ranije, dok je bilo više nastupa i češće nisam bio kod kuće, trudio da vreme koje provodimo zajedno bude kvalitetno provedeno, koliko god da ga ima.
Koliko vremena je potrebno da se na kreativan način posvetite detetu?
Koliko god možete. Deca su, kao takva, mnogo kreativnija od nas odraslih, tako da mislim da ne možemo preterati u tome. Možemo ih samo još više stimulisati i podsticati njihovu kreativnost i maštu.
Koliko vaš profesionalni život utiče na vaspitanje deteta?
Verovatno da donekle utiče, ali ipak smatram da je vaspitanje deteta nešto što je mnogo važnije i mnogo ispred naših profesija i zanimanja. Tako se trudim i Jovanu da vaspitavam, da pravi jasnu razliku između pravih ljudskih vrednosti, osobina i nekih drugih stvari koje idu uz ljude, ali nisu deo njihovih ličnosti. Poput profesija i zanimanja.
Šta vi kažete o poverenju između roditelja i dece? Da li postoji razlika u vaspitanju ženskog i muškog deteta?
Mislim da je poverenje između dece i roditelja mnogo bitno i da konstantno treba raditi na njemu, jer deca sa odrastanjem menjaju svoje perspektive i mišljenja, tako da uvek treba raditi na tome. A kao otac jednog ženskog deteta, ne bih mogao da tvrdim da ima razlika u vaspitanju dečaka i devojčica. Verujem da može biti različitih pristupa, ali se vaspitanje ipak odvija na nivou ličnosti, nezavisno od pola deteta.
Možete li da opišete savršeno dete?
Ne znam baš… Da budemo iskreni – ne postoje savršeni roditelji, pa ni savršena deca. Ali, valjda u tome i jeste lepota podizanja i vaspitanja dece, odnosno težnja nas roditelja da nam deca uvek budu bolja, a onda i mi zajedno sa njima.
Kakav je vaš odnos prema društvenim mrežama?
Ja sam korisnik društvenih mreza, ali sam ipak iz generacije koja je odrastala u vremenu bez interneta i shvatam koliko današnja deca drugačije poimaju sve te stvari, jer od njihovog rođenja postoji i neki onlajn svet. Bitno je obrazovati i vaspitati decu kako da koriste svu tu tehnologiju koja nam je danas dostupna, ali tako da sačuvamo prirodnost i da ta tehnologija, odnosno društvene mreže koriste nama, a ne da mi potčinimo svoju stvarnost njima i da živimo u nekom virtuelnom svetu.
Naš gastro urednik je Nenad Gladić – Lepi Brka radi emisiju “Kuvajmo s decom ” sa dvanaestogodišnjom devojčicom Jojom, kroz ovu emisju težimo da naučimo decu osnovnim kulinarskim veštinama. Kakva je situacija kod vas u kući (kuhinji) po ovom pitanju?
Iskreno – ja sam veoma zadovoljan našom situacijom po tom pitanju. Svako od nas troje ume da zasuče rukave u kuhinji i iako supruga vodi glavnu reč na tom terenu, ipak najslađe jedemo Jocine palačinke od heljdinog brašna.
Šta kažu vaša deca o vama kao tati?
To biste morali pitati Jovanu, ali znam da ona češće kaze “taćika”. 😉
Koji je vaš savet nama po pitanju vaspitanja dece?
Pa, savet je da ih stalno osluškujemo, ali ne pritiskamo, da ne pokušavamo da preko njih ostvarujemo neke naše neostvarene želje, već da im pomognemo da sami pronadju svoj put. Da im, nenametljivo, usadjujemo i ukazujemo na prave moralne vrednosti, da ih učimo da cene život van materijalnih okvira i, možda najvažnije, da im mi budemo primer – odnosno, da se ne ponašamo onako kako ne bismo želeli da se oni sutra ponašaju.
Da li se uloga tate po vama danas svela na “Tata kupi mi auto”?
Mada je dosta pokazatelja da je tako u današnje vreme, ja ipak ne bih generalizovao stvari, jer znam dosta izuzetaka i želim da verujem da nije sve baš tako. Sad je više “Tata, kupi mi jači procesor!” Šalim se, naravno, I opet kažem – sve je do nas. Bitno je da mi kao roditelji shvatimo koliko su deca naš odraz.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: TATATATIRA!
Tata kupi mi auto: Goran Abraham
Predstavite nam se kao tata? Prvo dete sam dobio sa 38 godina, uz zahvalnost Gospodu, a zatim drugo i treće u roku od 3 godine. To mi je promenilo shvatanje...
Njen tata
Njen tata je u njenom životu bio prvi "buli". Bio je njen prvi oprez. Vrlo rano je naučila da raspoznaje koji postupak, reč, ton, mogu tatu da razbesne. I izbegavala ih...
Tvoj narcisoidni otac koji nikad nije na psihoterapiji, ali zato ti jesi
Piše: Ivana Sinđić, psihoterapeut Narcisoidni očevi gotovo nikad nisu u psihoterapiji . Ne uključuju se u proces, jer je obično njihovo mišljenje o njima samima da su uvek u pravu,...
Mihail Labkovski: Pet saveta kako postati dobar otac
- Nemojte se ženiti ili pristajati na to da vaša žena rodi ako ne osećate potrebu da postanete otac. U idealnom slučaju, trebalo bi da budete spremni, da želite to...
Nema komentara.