Iako se veruje da stavljanje deteta u centar obrazovnog procesa i kritika frontalne nastave u kojoj je nastavnik “predaje”, a učenik “upija” znanje, pripada savremenom društvu i “novoj pedagogiji”, to zapravo nije tačno.
NOVA ŠKOLA je koncept čiji je tvorac Petar Savić, naš učitelj, koji je davne 1932. godine uočio probleme u nastavi (koju nazivamo tradicionalna, ali se i dan danas primenjuje u našim školama) i zalagao se za novi pristup u obrazovanju.
Radovi Petra Savića (1910-1993) zasnivaju se na sveobuhvatnoj kritičkoj analizi tradicionalne nastave, kao i na jasno formulisanom i utemeljenom modelu višefrontalne nastave kojim se sve navedene slabosti tradicionalne nastave prevazilaze.
Osnovne ideje na kojima se temelji koncept NOVA ŠKOLA
Petar Savić kritikovao je ulogu učenika i nastavnika u nastavi, kao i didaktičko-metodičke koncepte koji se primenjuju u tradicionalnoj nastavi.
Imajući na umu visok stepen autonomije učenika i suštinsku izmenu učenikove pozicije u nastavi, Petar Savić gradi sopstvenu viziju NOVE ŠKOLE:
- škola bez slabih ocena, neuspeha – škola u kojoj se postiže i beleži samo uspeh
- škola bez prozivanja, prisile – škola bez straha
- škola saradnje između učenika i nastavnika i učenika međusobno
- škola bez pasivnih učenika – škola aktivnih učenika
- škola koja osposobljava učenike za korišćenje izvora znanja
- škola koja uči učenike učenju
- škola sa individualizovanom školskom godinom, umesto administrativne
“Mi učenike uvek pitamo: s kakvim su uspehom položili razred. Doći će, međutim, uskoro vreme da ćemo ih pitati: kada su završili razred. A kvalitet mora biti konkretan i jedinstven.
Poznata je reklama trgovinskih preduzeća koja glasi: Zima počinje 21. decembra, a završava se onog trenutka kada nabavite toplu odeću i obuću. – Prevedena na školski jezik, ona bi trebalo da glasi: Školska godina počinje danom polaska u školu, a završava se onog momenta kada đak temeljno savlada gradivo propisano nastavnim programom za razred u koji se upisao, tj. kada bude izvršio sve zadatke koji se pred njega postavljaju.
…Školska godina dobrog i vrednog đaka od 4-5 meseci, sadržajnija je, pa prema tome i od veće vrednosti, nego školska godina i od punih 10 meseci onog đaka koji se uopšte ne trudi i ništa ne radi.” (P. Savić, Nova škola, Str.58)

Ideja višefrontalne nastave
U svojim delima („Savremeni postupci u nastavi“, Beograd, 1964; „Savremena organizacija nastave“ II izdanje, Beograd, 1965; „Tehnologija samoobrazovanja“, Beograd, 1973; „Treba li vaspitača da zameni kompjuter“, Beograd, 1973; „Učenje kroz igru i zabavu i humor“, Beograd, 1986; „Demokratski preobražaj škole i društva“, Beograd, 1993; „Nova škola“, Beograd, 1997. i dr.), prof. Petar Savić iscrpno je opisao višefrontalnu nastavu i promene koje bi ona donela.
Model višefrontalne nastave baziran je na sledećim načelima:
- Sadržaji nastavnog predmeta obrađuju se na nov način, i to tako što ga učenici uče pretežno samostalno iz odgovarajuće literature i uz odgovarajuću pomoć nastavnika;
- Učenici imaju obavezu da odgovaraju sve što je predviđeno nastavnim programom za određeni nastavni predmet u određenom razredu;
- Učenici neće biti prozivani, nego će se sami javljati da, korak po korak, deo po deo gradiva, odgovaraju;
- Sami će davati predlog ocene za koju su se spremili i koju žele da dobiju, a svojim odgovorom će „braniti“ predloženu ocenu;
- Kad usvoje celokupno gradivo predviđeno za određeni predmet, za njih je (što se tog nastavnog predmeta tiče) završena i školska godina.
Razlike između višefrontalne i tradicionalne nastave
Osnovna razlika između višefrontalne i tradicionalne nastave je jer u višefrontalnoj nema klasičnih predavanja. Nastavnik početkom školske godine, u prvih mesec dana učenike uvodi u svoj nastavni predmet, ističe najbitnije tačke nastavnog programa, otkriva osnovne pojmove svog predmeta i upućuje učenike na užu i širu literaturu.
Uporedo sa ovim aktivnostima nastavnika, učenici se podstiču i upućuju na učenje i imaju pravo da se javljaju i odgovaraju nastavne jedinice koje su usvojili samostalno. Učenici koji za taj čas nisu ništa prijavili slušaju aktivno svoje drugove koji odgovaraju i tom prilikom uče. Nastavnik je dužan da pogrešne odgovore ispravi, proširi, dopuni i objasni ponešto ako je potrebno. Učenik poseduje svoj Indeks vežbi (Indeks je list hartije A4 formata na kojem su odvojene kategorije za naziv nastavne jedinice, ocenu koju učenik prijavljuje, datum odgovaranja i potpis nastavnika) i u odgovarajuću rubriku upisuje redni broj i naziv nastavne jedinice koju želi da odgovara, kao i predlog ocene za koju se spremao.
Međutim, ako odgovor učenika ne zadovolji postavljene kriterijume, nastavnik mu vraća indeks i on bolje priprema gradivo za neki od narednih časova. Samo oni učenici koji u toku jednog tromesečja savladaju najmanje polovinu gradiva dobijaju pozitivnu ocenu na kraju klasifikacionog perioda, ostali ne. Učenik je dužan da do kraja školske godine odgovara celokupno gradivo, međutim, ukoliko ne ispuni taj zahtev, ocena mu se srazmerno smanjuje, ili se on upućuje na popravni ispit iz tog predmeta, prema važećim kriterijumima.
Uloga nastavnika u višefrontalnoj nastavi
Nastavnik u ovom modelu nastave prerasta ulogu predavača. On priprema nastavni materijal, vodi diskusiju sa učenicima tokom odgovaranja, prati, vrednuje i ocenjuje njihova postignuća. Takođe, nastavnik daje odgovore i dopunska objašnjenja u vezi sa nastavnim gradivom ukoliko učenici to zatraže. Prema tome, nastavnik ima ulogu mentora, saradnika, partnera, i koordinatora.
O Petru Savić
Petar Savić rođen je u Požegi 28. maj 1910., a umro je u Beogradu 3. april 1993. U Užicu završava Učiteljsku školu, 1932. godine, a tokom pedesetih godina i studije pedagogije u Beogradu. Zahvaljujući bogatom učiteljskom iskustvo stečenom kroz neposredan rad sa
učenicima u najrazličitijim sredinama i profesorskom obrazovanju, stekao je duboko razumevanje obrazovanja i pedagogije. U nizu svojih istraživačkih radova i studija gradi sopstvenu viziju NOVE ŠKOLE.
Objavio je nekoliko knjiga u kojima se kritički pretresaju pitanja vezana za organizaciju nastave i nastavne postupke čime je postavio temelji svojevrsnom demokratskom preobražaju škole. Od 1973. god. pa nadalje, uspeva da kroz saradnju sa mnogim nastavnicima širi svoje ideje u praksi i implementira ih u brojne učionice širom naše zemlje. Nažalost, zbog potpunog izostanka odgovarajuće podrške relevantnih naučnih i drugih društvenih činilaca, neophodnih za verifikaciju pedagoških dostignuća, delo ovog autora, za njegova života ostaje nepriznato. Ali, danas nakon toliko vremena zahvaljujući promenama koje je Petar Savić i predviđao, on i njegova vizija škole dobijaju sve više na aktuelnosti.
Izvor: Detinjarije.com

