6 stvari koje mi nisu trebale za podizanje deteta u Nepalu

Gledajući unazad, 27 godina kasnije, divim se tome koliko je malo bilo potrebno da se podigne zdravo dete u Nepalskom selu. Većina ljudi je tada svoju decu podizala na isti način na koji su to ljudi radili vekovima unazad, uz puno ljubavi i ne previše stvari.

Piše: Elizabet Enslin

”Udala sam se za pripadnika visoke kaste u ravnicama Nepala, i rodila sina u maloj bolnici udaljenoj oko 45 minuta od našeg sela”, počinje priču o svom materinstvu antropolog i pisac knjige: “Dok su bogovi spavali: Putovanje kroz ljubav i pobune u Nepalu”, Elizabet Enslin.

- Advertisement -

Živeli smo na selu sve do sinovljevih osam meseci. Generacijama unazad, preci mog muža su bili farmeri. Gajili su svoj pirinač i sočivo, podizali bivole radi mleka i obrade zemljišta, đubrili zemlju svojim stajnjakom i uzgajali sopstvene koze i piliće zbog mesa. Kao antropolog, rasla sam kampujući na severozapadu, tako da sam se prilično lako navikla na rustične uslove života. Ali kao mlada majka, često bih poželela neke pogodnosti: toalet u kome može da se sedne, topli tuš, mašinu za pranje veša. Takođe sam žudela za stvarima koje sam smatrala važnim za lakše odgajanje dece – čašama koje ne cure, gotovim kašicama za bebe, stolicama za hranjenje, zaštitnim ogradicama, malim cipelama. Ali gledajući unazad, 27 godina kasnije, divim se tome koliko je malo bilo potrebno da se podigne zdravo dete u Nepalskom selu, kasnih 80-ih i ranih 90-ih godina. Većina ljudi je tada svoju decu podizala na isti način na koji su to ljudi radili vekovima unazad, uz puno ljubavi i ne previše stvari.

Evo nekoliko, sada neizostavnih bebi stvari, koje mi nisu trebale za podizanje deteta u Nepalu:

1. Dubak

Mnogi seljani i danas odgajaju svoje bebe u rukama ili u jednostavnoj marami za bebe. Tada se to podrazumevalo. Majka mi je kasnije poslala kengur nosiljku, tako da sam mogla da rasporedim bebinu težinu na oba ramena, ali i da držim sina uz sebe ušuškanog i mirnog na grudima. Bila sam zahvalna onome ko je izumeo tu nosiljku. Kasnije, kako je bebac rastao i postajao teži, i kako su leđa krenula da me bole od težine, maštala sam o kolicima. Naravno, to ne bi funkcionisalo na nervnim makadamima Nepala. Iako sam bila svesna da mi nisu bila neophodna. Uvek je u blizini bilo tetaka, ujaka, rođaka ili komšija, koji su rado držali ili nosili bebu na smenu. I on je odrastao srećan i voljen.

spot_img

Najnovije

O čemu pričate sa decom na kraju školske godine

Jer ono što dete čuje na kraju školske godine često se ne odnosi samo na školu.

Zašto su deca često privučena junacima koji krše pravila?

Kada vidi junaka koji krši pravila, dete ne razmišlja: „Super, i ja ću sada biti bezobrazan.“

Ako je vaše dete je barometar vaše sreće, očekuju vas problemi

Vremenom, kako deca u ovakvim porodicama bivaju starija, taj odnos sa roditeljem doživljavaju kao obavezu i breme sa kojim ne znaju kako izaći na kraj.

Učenice iz Srbije osvojile dve medalje na Evropskoj olimpijadi iz informatike

Evropska olimpijada iz informatike za devojke održana je u Čezenatiku, od 12. do 18. maja, a okupila je 248 takmičarki iz 68 zemalja.

Ideja o „učionici bez zidova“ – kao rešenje za uspešnije učenje

Projekat „Povratak prirodi – Beremo, merimo, stvaramo u prirodi i učimo i odmaramo“ učiteljice Mirjana Mihok i Snežana Cvetinović uspešno realizuju već tri godine, kontinuirano unapređujući koncept „učionice bez zidova“ i integrisanog učenja u prirodi

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img