„Ona je mirna ko bubica. Ovo drugo dete je sam đavo.“
Porodice sa dvoje ili više dece često govore ovu rečenicu. Jednostavno je život takav i sve manje verujem da smo nastali prostom evolucijom od majmuna. Nemoguće je, jer čak su čak i blizanci različiti.
Obično biva baš takva situacija da su dva deteta od istih roditelja totalno različita. Diveći se javno mirnoći jednog, ovo drugo postaje još nemirnije.
Ja sam bio ovo drugo dete. Nemir je dugo bio moje srednje ime. Dok su pokušavali da me smire strahom i batinama razvio se i inat, prkos i otpor prema svakom „autoritetu“.
Možda ćete pomisliti da mi je to pomoglo u životu, da me je ojačalo…hmm možda malo, ali je više odmoglo. Koštalo me je. Propali odnosi, loši izbori, pa čak sam i sam jedno vreme verovao u: „i ja sam dobijao batine pa šta mi fali“.
Mirno dete nije poslušno.
Nije vam jasna ova rečenica? Tako je: mirno dete nije poslušno, ono je najčešće pokorno. Mirno je iz straha i potiskuje sve ono što su mu priroda, život i Bog dali.
Da pita, da istraži, da kaže šta misli, da testira i okusi život, da proba, da pada, da uči iz iskustva…da proverava naše granice. Da nas podseti da smo i mi bili deca.
Ako se pitate kako se u 21 veku dešava da se ljudima ovako lako vlada, možda je odgovor u vaspitanju. Vaspitavali su nas da budemo pokorni.
Da ne palamudim dalje i navodim problem kao većina, a ne dajem nikakvo rešenje. Biram da ne kukam i ne ulazim u ulogu žrtve. Prihvatio sam, oprostio i gledam šta mogu bolje.
Moja deca su takođe različita, primetio sam čak i da su pokorna ponekad, primetio sam da liče na mene, a bogami i da se razvija prkos i inat ispod površine. Zašto?
Zato što nisam razumeo na početku i što sam smatrao da je strah normalan, pa ja sam se plašio roditelja, učitelja posebno… radio sam pogrešno. Po starom modelu.
„Promenio si se mnogo.“
Dve grupe ljudi mi ovo kažu. Jedni su se i sami promenili pa im je drago što imaju sapatnika u tom procesu. Iako malobrojni, kažu to iz ljubavi.
Drugi, mnogobrojniji, su ostali isti, u njima je žal što nemaju hrabrosti da se menjaju, zavide, pokušavaju da te povuku na dno, kažu to iz straha i pasivne agresije.
Promenio sam se. Nisam kamen.
Moja deca su većinom poslušna. Sada će neko reći da je to isto, ili kako to mogu da budu nemirna a poslušna.
Lasno.*
*moja baba je koristila ovu reč. Označava složenicu od LAKO i JASNO
Pokorna deca su pokorna iz straha. Poslušna su iz ljubavi.
Autoritet si ako nekoga činiš boljim. Trudi se da ti deca, radnici, muž, žena pa čak i krzneni drugari budu poslušni, a ne pokorni. Iz straha se rađa nezadovoljstvo. Iz ljubavi…hm… iz ljubavi se rađa radost.
Radost je jedini lek i jedini putokaz.
Srećan utorak svakome ko diše, čim to možeš, možeš i mnogo više.
Johny – poslušni 🙂
Prijavite se na besplatni newsletter na
https://subscribepage.io/bajkautorkom
Nikola Petrović Johny je autor popularnog bloga i instagram profila “Sasvim digitalno” i kreator E-booka “Kako uspešno voditi Instagram” koji vam može pomoći da vaše ideje proširite i do vašeg hobija napravite biznis.
Izvor: Detinjarije.com