Bajka utorkom: Kako završiti započeto
Kada radiš nešto što ne voliš uvek ćeš odlagati, uvek će te mrzeti, uvek će ti biti muka. Čekaćeš vikend i godišnji odmor. Ako ima ljubavi, biće svega.
Kada radiš nešto što ne voliš uvek ćeš odlagati, uvek će te mrzeti, uvek će ti biti muka. Čekaćeš vikend i godišnji odmor. Ako ima ljubavi, biće svega.
Što bi reko Thomas Edison u ovakvim situacijama: Prilike ljudi propuste veoma često zato su prikrivene i većinom izgledaju poput rada.
Znao sam da budem ciničan, da osuđujem, da sudim na prvu i mešam se u tuđe živote. Posebno mi je bila draga pasivna agresija. Kukavička i pogana.
Imam utisak da je moja baba Natalija bila srećnija sa zajednicom od 10 članova, bez wc-a, bez mašina za sudove i veš, bez robota usisivača….
Sve ono što sam potisnuo i zaboravio, svaki trenutak prošlosti i sadašnjosti se istog trena vratio. Tada sam spoznao jednu poruku: Ne pravi se od nesrećnog života srećna nova godina.
Tvoj život je voz koji ti voziš. Na tom putu, ljudi ulaze i izlaze, voz ide brzinom koju odabereš. Ima svoj red vožnje, ima svoje stanice. Ima svoje odredište.
Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide. Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni.
Ljubav je živa. Ona nije nagon. Nije vam suđena. Morate je zaslužiti. Kada je skrivate ona ostaje bez vazduha, grči se i guši, kod mnogih je na respiratoru, a kod nekih zauvek nestaje.
Putujemo zato što su udaljenost i raznolikost tajni osveživači kreativnosti. Kada stignemo kući, kuća je i dalje ista. Ali nešto unutar našeg uma se promenilo, i to sve menja.