Kad rešite da se vratite na posao, jedna od najtežih odluka koju ćete doneti biće izbor vrtića za vaše dete. Naslovi u novinama upozoravaju da bebe koje idu u jaslice doživljavaju preveliki stres, što samo povećava roditeljsko kajanje, mada roditelji koji rade često nemaju drugog izbora. S druge strane, neće vas napuštati ni utisak da je za detetov socijalni razvoj važno da se igra s drugom decom, što bi značilo da jaslice imaju i dobru stranu.
Kortizol je hormon koji se luči u toku uobičajenih svakodnevnih aktivnosti, ali kad je osoba pod stresom, ispušta se u ogromnim količinama. U nekoliko ispitivanja ustanovljeno je da deca koja idu u vrtić onim danima kad su tamo imaju po podne viši nivo kortizola nego kad dan provedu kod kuće s roditeljima (isti obrazac primetan je i kod odraslih koji obavljaju izrazito stresan posao). Na primer, ispitivanje mališana starih između osamnaest meseci i tri godine pokazalo je da im je popodnevni nivo kortizola jedan i po put viši onim danima kad pohađaju vrtić, bez obzira na to što su ušli u ustanove za koje važi da deci pružaju najkvalitetniju brigu.
Dakle, da li je stres nužna posledica razdvajanja od roditelja? Kako bi ovo ispitala, Andrea Detling sa Švajcarskog federalnog instituta za tehnologiju poredila je tri grupe trogodišnjaka i četvorogodišnjaka: one koji su provodili u jaslicama blizu četrdeset sati nedeljno, one koje je približno isto toliko vremena neko čuvao i one koji su bili s roditeljima. Iako malo po obimu, budući da je u svakoj grupi bilo svega dvadeset mališana, ispitivanje je pokazalo da odvajanje od roditelja na jedan dan ne mora nužno biti stresno iskustvo. I mada je kod dece koja su pohađala jaslice nivo kortizola u popodnevnim satima zaista rastao (što su i ranija istraživanja potvrdila), nivo kortizola kod dece iz grupe koju je neko čuvao zavisio je od toga koliko je pažnje dete dobijalo. Ako je ta osoba pružala detetu mnogo pažnje, njegov nivo kortizola nije bio veći nego kod deteta koji je sedelo kod kuće, u suprotnom nivo kortizola bio je sličan kao i kod dece iz vrtića.
Ne želi da ide u vrtić
Čak i ako vrtić podiže nivo kortizola kod dece, to ne mora nužno ostaviti trajne posledice. Jedno od najvećih ispitivanja koje se bavilo ovim problemom jeste Studija o brizi u ranom uzrastu, koju je finansirao američki Nacionalni institut za dečje zdravlje i ljudski razvoj. U njoj je posmatran razvoj preko 1..200 dece – od rođenja do polaska u nižu srednju školu.
Opšti zaključak je da se deca o kojoj se isključivo staraju njihove majke ne razvijaju drukčije od dece koju neko drugi čuva. Deca kojoj je pružena izuzetno kvalitetna briga imaju čak i dodatnu korist, zbog čega su im u prve tri godine kognitivne funkcije malčice bolje razvijene, baš kao i govor, a s četiri i po godine spremniji su za školu – mada je taj efekat mali u poređenju s uticajem koji sami roditelji imaju na razvoj svoje dece. To znači da je vrtić dobar za decu čiji su roditelji prezauzeti ili nezainteresovani da se s njima igraju, ali korist će verovatno biti manja ako tu vrstu stimulacije dobijaju kod kuće. Ukoliko hoćete da pospešite kod deteta razvoj kognitivnih veština i govora, čini se da je najvažnije da mu postavljate pitanja, da podstičete njegove pokušaje da progovori i druge vidove komunikacije, kao što su pevanje, čitanje i ponavljanje brojeva, oblika ili slova.