Kako se deca odvajaju od svojih roditelja

Veza roditelja i dece je veza u kojoj stalno dolazi do odvajanja iako uvek na nov način. Ovaj proces možemo sebi predstaviti kao da ljuštimo luk.

Kako će se mladi ljudi odvajati od roditelja, zavisi od mnogo faktora: mladi koji su u pravo vreme preduzeli korake ka odvajanju, što znači da su uspostavili svoj identitet, lakše će se odvojiti od onih kojima je ovo uskraćivano ili su to oni sami sebi uskraćivali. Svaka porodica ima svoj porodični moto koji govori mnogo o tome kako se porodica drži zajedno i u kojoj meri dozvoljava odvajanje. Jedan porodični moto, na primer, glasi: „Postanite brzo samostalni!“ Ove porodice dozvoljavaju odvajanje, ali u datim okolnostima nude manje zaštite kada neko neće li ili ne može da bude samostalan. U drugim porodicama tajna poruka glasi: „Mi ne želimo da se ikad odvojimo…“ I uzajamni odnos roditelja utiče na ponašanje prilikom odvajanja mladih: ako jedan od roditelja treba da se zaštiti od drugog, onda dete ne može stvarno „da ode“. I društvene vrednosti imaju određenu ulogu: da li je upravo „in“ da se rano bude samostalan ili živimo u doba kada je šik što je moguće duže koristiti infrastrukturu roditelja? Naravno da se tu radi i o roditeljima koji se daju iskoristiti – ili se ne mogu odvojiti.

Ovi procesi odvajanja su, između ostalog, komplikovani i zato što se mi ne odvajamo samo da bismo od njih otišli nego i da bismo ponovo uspostavili kontakt, sada manje kao njihova deca – što mi naravno ostajemo, a više kao odrasli ljudi. Mi se ovde unutrašnje psihološki odvajamo i od kompleksa roditelja. Naši roditeljski kompleksi, kompleks oca i majke, nastaju u našem zajedničkom životu sa roditeljima. Otac i majka sa svojim željama, zahtevima, pogledima itd. uvek dolaze u sukob i sa dečjim Ja. Tamo gde se uvek sukobljavamo, gde uvek nastaju konflikti, stvaraju se „kompleksi“, koje mi na generalno zovemo kompleks oca i kompleks majke. To se može veoma precizno otkriti ako se pozabavimo situacijama koje su bile bolne i koje su otežavale veze.

- Advertisement -

Tako se, na primer, jedan student, s teškoćama u učenju, priseća kako je njegov otac stalno (a on se seća da se to prvi put desilo kad je imao pet godina) omalovažavao ono što bi sin napravio (na primer neki crtež), procenjivao i stereotipno komentarisao: Ne radi se o tome da se nešto sa voljom radi nego i da se ume uraditi.“ Ova rečenica se tokom njegovog života u sećanju ponavljala „milion puta“ i pretvorila se u kompleksnu rečenicu: kad god bi seo i uzeo list papira, i kad mu ne bi odmah palo na pamet da nešto počne, čuo bi svog oca kako kaže: „Ne radi se o tome da se nešto sa voljom radi nego i da se ume uraditi.“ I on se u tom momentu u svom svesnom Ja ponovo oseća kao onaj razočarani petogodišnji dečak koji ima osećaj da je nečim naljutio svoga oca. On oseća nesigurnost, strah i potrebu da se neograničeno pravda zašto je uopšte uzeo list papira itd.

Kada se odvajamo od roditelja, mi se odvajamo i od kompleksa roditelja, što se u adolescentnom dobu svakako više nesvesno događa. U svakom slučaju, mnoga prebacivanja upućena roditeljima imaju manje veze sa samim roditeljima i kako se oni upravo doživljavaju u fazi odvajanja, već više sa ovim kompleksima roditelja. Roditelji su onda često iznenađeni i povređeni što deca uopšte ne shvataju njihovu realnost i ne prepoznaju ih sada kao konkretne žive ljude sa svojim sposobnostima, brigama i potrebama. Često doživljavaju da njihova odrasla deca u njima vide samo jednu određenu osobinu. Ovu osobinu mogu čak i oni sami potpuno da prepoznaju u njenoj problematici i u njenom problematičnom dejstvu na decu, ali isto tako znaju i da to ne čini njihovu celokupnu egzistenciju. Zato je važno za roditelje da čuju ova prebacivanja jer ona mogu biti podsticajna za moguće promene, ali ne bi trebalo da se identifikuju sa tim prebacivanjima. Deca ne mogu u potpunosti da sagledaju svoje roditelje i zbog toga što kompleksi u toku života postaju sve svesniji, pa je komplekse roditelja uvek najjednostavnije projektovati. Roditelji su u najvećem broju slučajeva još uvek prisutni, a i nisu se mnogo promenili, pa se lako može steći utisak da su projekcije na pravom mestu. Ponekad se tek u toku terapijskog procesa sagledava kako se stari problemi stalno insceniraju na novi način, iako deca nisu više ona od nekada, kao što ni otac i majka nisu više ono što su nekad bili.

Veza roditelja i dece je veza u kojoj stalno dolazi do odvajanja iako uvek na nov način. Ovaj proces možemo sebi predstaviti kao da ljuštimo luk: stalno odvajamo novi sloj – i mislimo sada smo ga odvojili i onda primetimo da se pred nama nalaze nove faze odvajanja i da se one moraju ozbiljno shvatiti. Mi ne smemo da smetnemo s uma da su i sami roditelji u procesu odvajanja od svojih roditelja. I oni sami su sa velikom verovatnoćom određeni sličnim načinom razdvajanja kao i njihova deca koja se upravo odvajaju.

Pa ipak, odvajanje u adolescentnom dobu je naročito upečatljivo jer ovde dolazi do velikih posledica i u sferi socijalnog života, kao što su prelazak u sopstveni stan, zasnivanje sopstvene porodice.

 

dopustite-deci-da-odu-i-pronadju-sebeOdlomak iz knjige: Dopustite deci da odu i pronađu sebe
Autor: Verena Kast

- Advertisement -

Izdavač: Eduka

Prof. dr Verena Kast (1943, Volfhalden, Švajcarska), jedna od najuglednijih psihoterapeutkinja na nemačkom govornom prostoru, autorka je brojnih stručnih knjiga koje, istovremeno, izazivaju pažnju i stručne javnosti i široke čitalačke publike. Svojevrsni bestseler, Dopustite deci da odu i pronađite sebe – odvajanje od dece prva je knjiga Verene Kast prevedena na srpski jezik. Odvojiti se i pronaći sebe je centralno pitanje roditelja i dece koja rastu, sazrevaju i napuštaju kuću. Autorka pokazuje kako ova promena u životu može da bude pozitivna i kako se mogu otvoriti nove mogućnosti za stabilan identitet. Identitet podrazumeva da je čovek postao individualno biće, oslobođeno kompleksa roditelja, ali i zahteva zajednice, društvenih normi i vrednosti, a posebno od očekivanih (zadatih) uloga. Za roditelje i za decu je centralni zadatak da nauče kako da se odvajaju i kako da sebe same ponovo otkriju. Verene Kast opisuje faze i potencijal tog procesa i nudi nove mogućnosti za ispunjen život.

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Ovo zimsko cveće izgleda prelepo, a lako se gaji

Indijska hrizantema je više od cveta - to je simbol lepote i spokoja

„Zahvalni smo na pozivu i ne prihvatamo ga“: Protest prosvetara i roditelja ispred Ministarstva prosvete

Prosvetni radnici, uz podršku učenika i studenata, okupili su se danas oko 11:30 ispred Ministarstva prosvete u Nemanjinoj ulici u Beogradu, u kojoj je blokiran saobraćaj.

Tri udruženja prosvete pozivaju sve škole u Srbiji na obustavu nastave u četvrtak i petak

Predstavnici Asocijacije škola u štrajku, Foruma beogradskih gimnazija i Foruma osnovnih i srednjih škola Beograda su se u Čačku dogovorili da zajedno pozovu sve prosvetne radnike u Srbiji da u četvrtak i petak obustave nastavu.

Logoped: Ovo su najčešći uzroci kašnjenja u govoru kod dece

Kašnjenje u razvoju govora i jezika kod dece brine mnoge roditelje. Dok neki mališani prirodno progovore kasnije, postoje situacije kada uzrok u kašnjenju može biti ozbiljniji. O tome smo razgovarali sa logopedom Divnom Vukašinović

Veliki protest studenata, roditelja, đaka, prosvetara i IT-jevaca ispred Školske uprave Novog Sada

"Više hiljada ljudi okupilo se kod DIF-a, na Trgu slobode i kod Futoške pijace i u protestnim šetnjama se spojili ispred Školske uprave"

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img