Veoma je važno čitati deci pesme jer nema lepšeg, delotvornijeg i prikladnijeg načina da se najmlađima pokaže sva lepota i moć jezika nego kroz poeziju.
U izdanju Kreativnog centra, u ediciji Razvigor, objavljena je zbirka pesama autora Peđe Trajkovića Da li laje morski pas? namenjena uzrastu starijem od pet godina. Edicija Razvigor nastala je s namerom da se najmlađim čitaocima i njihovim roditeljima predstavi izbor najlepših pesama proverenih domaćih autora, uz koje će zajedno rasti i negovati ljubav prema knjigama. Ilustratorka Ana Petrović je svojim razigranim stilom doprinela da ove duhovite pesme i njihovi junaci, obični i neobični, ožive pred čitaocima.
Razigrani i veseli stihovi Peđe Trajkovića raspoređeni su u tri poglavlja koja uzrasno prate svog malog čitaoca od prvih dana i bebeće sreće, preko vrtića, koji je TIĆ spreman za prvi let, pa sve do spoznaje da će doći i taj neverovatni dan kada će čak i vrtić da se omali i biće vreme za polazak u školu. U ovim pesmama žongliramo zvukovima i rečima Drekavci dreče, / Kmekavci kmeče, / Mukavci muču, / Gukavci guču, / Zrikavci zriču; postavljamo nemoguća pitanja u potrazi za nemogućim odgovorima: Odakle dolaze bebe?; Da li laje morski pas? i neprekidno se igramo zato što je igra najvažniji i najozbiljniji dečji posao – Što srce žudi, to igra budi, / Talasi sreće sada nas nose. / Igrom rastemo dobri ljudi / – IGRAJMO SE, IGRAJMO SE!
Posmatran iz dečje perspektive, svet oslikan u pesmama Peđe Trajkovića je neobično zabavno i zanimljivo mesto koje smo u ovom užurbanom vremenu i svetu, gde su deca prestala da se penju po drveću i igraju na travi, polako počeli da zaboravljamo i zato je neophodno da mu se vraćamo.
Sa Peđom Trajkovićem razgovarali smo o novoj zbirci pesama, o važnosti čitanja poezije deci, kao i o tome zašto je bitno privikavati mališane od najranijeg uzrasta na istinski, inteligentni humor.
Kako je nastala zbirka pesama Da li laje morski pas i kome je namenjena?
Da ne mudrujem mnogo, odgovor je vrlo jednostavan. Pretpostavljam da je ideja potekla od Ljiljane Marinković, direktorke Kreativnog centra, a izbor pesama, naravno, uz moju malu pomoć, napravila je urednica Anđelka Ružić. Njima pripadaju najveće zasluge za sadržaj i strukturu knjige, koja je još u startu za ciljnu grupu imala najmlađe čitaoce, one iz vrtića.
Kako ste odabrali naslov? Da li zaista laje morski pas?
Naslov (koji ja, inače, mnogo volim) pozajmljen je od jedne od pesama, prilično davno napisane, iz perioda u kojem sam ja „funkcionisao“ po obrnutom principu i stihovima „ilustrovao“ slikovnice za mališane… U tim morima moje morske kuce umeju i da govore, što ne bi i lajale.
Knjiga ima tri oblasti: Nisam vam ja sića iz dečjeg vrtića, Baš mi prija familija i Čitajući priče – karakter se stiče. Opišite nam ih ukratko. Šta vas je inspirisalo za te teme?
Rekoh da je knjiga namenjena najmlađima. S njihovih pet-šest godina svet je prilično sužen i sveden na delovanje „bebećih“ i „vrtićkih“ problema, brižnu porodicu i, naravno, bajke. Bilo je očekivano da se knjiga bavi ovim pitanjima. Sve ostalo život donosi kasnije.
Zbog čega je važno čitati poeziju s decom?
Nema lepšeg, delotvornijeg i prikladnijeg načina da se deci pokaže sva lepota i moć jezika nego kroz poeziju. Jezik je, složićemo se, najvažniji element kulturnog razvoja i pojedinaca, grupa, naroda. Samo očuvanjem jezika čuvamo i svoj nacionalni identitet. A jezik se čuva tako što se brižno neguje. Nažalost, dolaze nam generacije čije se poznavanje jezika svodi tek na nekoliko stotina nužnih reči, a one druge zamenjuju simbolima i skraćenicama, što je ozbiljan emotivni i duhovni hendikep. Poezija je poslednji bedem odbrane jezika i zato je važno da se deca s njom sreću u najranijem uzrastu.
Koliko je bitan humor u pesmama za decu?
Kao neko ko se vrlo aktivno, promišljeno i (usudio bih se neskromno da kažem) uspešno bavi humorom za decu i mlade skoro pola veka, moram da odgovorim – najbitniji je! Doduše, velika većina mojih kolega neće se složiti s tim, jer je duhovitost, opet, redak dar, ne može se naučiti ni u jednoj školi, ne stiče se iskustvom, vežbom i vrednim radom. Zato je ta vrsta poezije – humorne, vedre (light, comic, humorous, curious, nonsense…) – namenjene deci žanrovski kod nas maksimalno potisnuta u drugi ili ko zna koji plan, pa zaostajemo za velikim svetskim književnostima bez pravog razloga, jer se imamo i kim i čim pohvaliti i takmičiti. Privikavati decu od najranijeg uzrasta na istinski, inteligentni humor veoma je važno za mentalno zdravlje nacije i borbu protiv primitivizma, banalnosti i vulgarnosti.
Na koji način su ilustracije Ane Petrović doprinele ovoj knjizi?
Ilustracije uvek smatram integralnim, podjednako bitnim delom knjige. Anu ne poznajem lično, ali sam imao uvid u njen rad, a i znam da je odrasla u sredini iz koje vodi put od žute cigle… gde već vodi. Ilustrator za decu ne crta rukom već glavom i srcem, što je Ana uveliko prihvatila i usvojila.
Pišete, prevodite, ilustrujete. U čemu najviše uživate?
Uživam u tome što imam u čemu da uživam! Sve je to za mene velika igra i zaista sam srećan čovek što i u ovim godinama mogu da se prepustim njenim čarima. Velika je privilegija imati svoj svet, gde se možete sakriti od ludila koje vas okružuje na svakom koraku.
Ko su bili vaši pesnički uzori dok ste odrastali?
Nije teško pogoditi. Dušan Radović me je „uzeo pod svoje“ svojim pesmama s radija i pre no što sam naučio da čitam. Sebe smatram doslednim sledbenikom njegove filozofije i književnosti. Žao mi je što ga nisam upoznao. Jedan drugi Dušan, Pop Đurđev iz Novog Sada, uneo je takođe pozitivne tektonske promene u našu književnost za decu, a ja sam, eto, i u zrelim godinama, kao njegov nešto mlađi savremenik, pokušavao ponešto da prihvatim i naučim. Njega sam, srećom, upoznao, štaviše, prijatelji smo i mnogo sam ponosan zbog toga. Naravno, nepravedno bi bilo da preskočim genijalnog Luisa Kerola i Edvarda Lira, utemeljivače žanra kojim se bavim, čijom sam poezijom bio i ostao opčinjen i presrećan sam što sam dao nekakav lični doprinos u upoznavanju srpskih čitalaca s njihovim delom.
Peđa Trajković je naš poznati autor koji je već dugi niz godina posvećen stvaralaštvu za decu. Pesnik, satiričar, dramski pisac, prevodilac, ilustrator knjiga za decu i kulturni animator rođen je u Kotoru 1956. godine. Objavio je pedesetak knjiga vedre poezije, pretežno za decu. Ilustrovao je nekoliko stotina knjiga za druge pisce. Autor je nekoliko desetina pozorišnih radio-drama i dramskih radio-minijatura. Urednik je i ilustrator elektronskog književnog časopisa za decu i mlade „Slova na struju“ i umetnički direktor i ilustrator časopisa „Riznica“ iz Banjaluke. Poslednjih godina prepevava klasike poezije za decu, poezije nonsensa i humorističke poezije: E. Lira, L. Kerola, A. Milna, M. Edgara, R. Dala, O. Neša, S. Miligana, Š. Silverstejna i mnoge druge. Dobitnik je brojnih i značajnih nagrada u svim oblastima kojima se bavio. Živi u Jagodini.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KNJIGE
Tihana Lipovec Fraculj: Asertivnost je veština koja je korisna i deci i odraslima
Asertivnost je pojam koji potiče od engleske reči assertive, što znači uporan, samouveren, samosvestan. O tome kako se razvija i zašto je važan za život pričali smo sa autorkom knjige...
Kako uraditi domaći zadatak bez bitke u kući
Učitelj je rekao da je mom osmogodišnjem sinu za domaći dovoljno pola sata dnevno, ali je njemu redovno bio potreban jedan sat, pa i više od toga. Kukao je, žalio...
Knjiga „Kad stvari poljude“ u najužem izboru za Nagradu „Dušan Radović“
Zbirka pesama Dragane Mladenović Kad stvari poljude, u izdanju Kreativnog centra, našla se u najužem izboru za Nagradu Dušan Radović za 2023. godinu. Nagradu dodeljuje Biblioteka grada Beograda, a žiri,...
GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA – knjiga o hrabroj keruši Gabi, izdavačke kuće Pčelica
Nakon ovog romana snimljen je i dokumentarni film sa svedočenjima autora, ali i učesnika događaja opisanih u knjizi GABI, HRABRO SRCE BEOGRADA. Autor Goran Marković otkrio nam je detalje o...
Nema komentara.