Setite se sebe i svog odrastanja. Svojih životnih lekcija koje ste naučili u školi. Da li su vam kasnije pomogle u dolaženju do cilja? Dopustite i svojoj deci da sami nešto važno uoče i nauče.
Piše: Olivera Kovačević
master psiholog, porodični i partnerski savetnik
Često sam u prilici da u svom poslu budem „između dve vatre“. Sa jedne strane roditelji i njihove dileme i zahtevi upućeni školi, a sa duge strane nastavnici i njihovi zahtevi upućeni porodici. Imam utisak da u nekim trenutcima kada jedni drugima prebacuju loptu, najviše stradaju deca i njihovo vaspitanje.
Zaključak koji i nastavnike, a i roditelje stavlja u poziciju bespomoćnosti jeste da „deca nisu više ono što su bila“.
Ja sam, prosto, ubeđena, a i praksa mi pokazuje da to nije tačno. Bez obzira na nove mogućnosti, tehnološka pomagala, upliv različitih modnih i jezičkih trendova, prave vrednosti i uverenja su uvek na ceni. Funkcionisanje i snalaženje u timu ne menja svoj oblik, samo je pitanje koliko su te iste vrednosti i ponašanja forsirana u vaspitanju od strane odraslih.
Da li je škola isto ono što je bila? Kakav vi utisak imate? Ukoliko ostavimo po strani odnos države prema obrazovanju, školstvu, prosvetnim radnicima i uslovima za rad, da li je učenje ponašanja u školskoj sredini kao „životu u malom“ i dalje isto?
Pogoršan odnos nastavnika i roditelja
Ono što je za decu najvažnije jeste lekcija zvana „život i rad u zajednici“. U ovome im u najvećoj meri pomaže škola, drugari iz odeljenja i pedagoški radnici koji u njoj rade. Veštine, uverenja, vrednosti i poželjna ponašanja koja deca uče u školi, sigurno ne mogu naučiti u svojoj porodici. Razmislite. Da li deca u socijalnoj sredini i u porodičnom okruženju na isti način dolaze do cilja?
Imam utisak da roditelji nemaju baš mnogo poverenja u nastavnike, da se previše mešaju u njihov posao i da strahom koji kod nastavnika bude, uređuju školsku sredinu onako kako oni misle da je najbolje za njihovo dete.
Ukoliko bi malo bolje razmislili videli bi da greše, jer time što sve u socijalnoj sredini prilagođavaju potrebama deteta čine mu „medveđu uslugu“. Na taj način mu ne dopuštaju da samo nauči način da dođe do cilja i kada nije sve savršeno, da prihvati odgovornost za svoje postupke, da pogreši, pa popravi svoje ponašanje, da jednostavno nauči da živi u grupi.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
„Šta se od nas očekuje? Da podelimo što bolje ocene i da nas niko ne proziva“: Nastavnici nezadovoljni novim pravilnikom o ocenjivanju u osnovnoj školi
Na meti kritika su nove odredbe člana 5 ovog pravilnika, koji će, prema tvrdnji članova Granskog sindikata prosvetnih radnika Srbije „Nezavisnost“, doneti velike probleme zaposlenima u obrazovanju. Sporno rešenje predviđa...
Đaci iz Srbije iznad međunarodnog proseka u izostancima iz škole – strateški se ne pojavljuju na časovima i kasne
Đaci iz Srbije strateški se ne pojavljuju na pojedinim časovima, bilo da kasne ili izbegavaju časove iz određenih predmeta. Po tome smo iznad međunarodnog proseka zemalja učesnica u poslednjem ciklusu...
“Vaspitanje u funkciji dobrobiti i celovitog razvoja dece” – vodič Ministarstva prosvete, namenjen zaposlenima u prosveti
'Vaspitanje dece je važna i uvek aktuelna tema jer ima dugoročni uticaj na decu i njihove porodice, kao i zajednicu u kojoj žive i društvo u celini. Nastavnici i drugi...
Др Албина Миланов-Стојкечић: Свети Сава је био човек свога века, али и човек за све векове
Узмемо ли да је Свети Сава рођен 1174. године, ове године славимо 850 година од његовог рођења; али свакако се обележава и јубилеј 430 година од кад је Синан паша...
Nema komentara.