Da li ste ikada čuli za pojam roditelja stolara i roditelja baštovana? Razlika između ova dva tipa roditelja je jako zanimljiva jer oni imaju potpuno različit pristup odgajanju dece. Evo najvažnijih karakteristika koje će vam jasno pokazati razliku i navesti vas da razmišljate u novom pravcu.
Tokom 2011. godine tim psihologa je izveo jako zanimljiv eksperiment sa decom predškolskog uzrasta. Naime, deci je data igračka koja se sastojala od nekoliko plastičnih cevi sa različitim funkcijama – jedna je škripala, jedna je svetlela, jedna svirala a jedna je imala skriveno ogledalo.
Istraživači su u nekim slučajevima ulazili u prostoriju gde su se deca igrala i naizgled slučajno pipali cev koja škripi. U drugim slučajevima, istraživač se ponašao kao učitelj koji deci pokazuje kako funkcioniše igračka, pokazivajući im kako da aktiviraju samo onu cev koja škripi. Nakon toga deca su ostavljena da se igraju sama.
Otkriveno je da se deca koja su “naučena” igraju na jako ograničavajući način, stalno ponavljaju isto i ne otkrivaju ostale funkcije koje ima igračka. Nasuprot njima, deca kojoj je igračka jednostavno data, bez ikakvog objašnjavanja, igrala su se slobodnije, bila su kreativnija i otkrila su sve funkcije igračke.
Alison Gopnik, profesor psihologije na Unevrzitetu u Kaliforniji, kaže da ovaj eksperiment pokazuje jednu od najgorih grešaka koju pravimo u edukaciji dece – mislimo da je zadatak roditelja da pomognu deci da uspešno izvedu različite aktivnosti tokom života. Ona smatra da su u poslednjih trideset godina koncept roditeljstva, i industrija koja je sa njim povezana, pretvorili brigu o deci u aktivnost punu opsesije, sumnje i kontrole, što nije dobro ni za roditelje ni za decu.
Veliki broj roditelja u deci vidi projekciju sebe i na njih prebacuje sopstvene snove, nade i projekte. Tako se, sasvim neprimetno, vaspitanje fokusira na oblikovanje ličnosti deteta tako da ono realizuje snove koje roditelji nisu uspeli da ostvare. Alison Gopnik kaže da su ovi roditelji tzv. roditelji stolari.
Kako prepoznati roditelja stolara?
Ovi roditelji, kao i stolari, misle da je njihov cilj da oblikuju drvo/dete. Oni se trude da ga uobliče tako da ono prati njihova pravila, prihvati njihove vrednosti i ostvari njihove snove.
Karakteristike ovog tipa roditelja su i:
- Oni organizuju i najsitnije detalje života njihovog deteta jer ne podnose misao da nešto može da izmakne njihovoj kontroli.
- Osuđuju i omalovažavaju sve želje i snove njihove dece koji se ne slažu sa njihovim. Uvek imaju poslednju reč.
- Prenose vrednosti kao da su doktrine, tako dete nema prostora za razmišljanje i slobodu misli.
- Upisuju decu na što veći broj vannastavnih aktivnosti za koje misle da su dobre jer smatraju da će one bolje stimulisati razvoj deteta.
- Smatraju da su im deca nešto dužna pa oni kao roditelji imaju pravo da manipulišu njihovim životima, čak i ako su ova deca već odrasla.
- Njihova deca su njihovo najveće blago pa ih često drže pod staklenim zvonom, izolojući ih od stvarnog sveta i sprečavajući ih da razviju neophodne životne veštine.
Šta karakteriše roditelja baštovana?
Dok roditelj stolar nastoji da stvori “savršene komade” dizajnirane do detalja, roditelj baštovan se trudi da poseje, zaliva i pusti da biljke porastu. Ovi roditelji nisu opsednuti kontrolom, oni svojoj deci daju slobodu da istražuju svet i otkriju šta ih zanima. Dopuštaju im da pogreše i da se suoče sa njihovim problemima jer tako razvijaju veštine rešavanja konflikta i uče kako da se ophode sa frustracijama.
Ovi roditelji poštuju odluke i mišljenja njihove dece, čak i onda kada se ne slažu sa njima, jer tako podstiču slobodno razmišljanje. Znaju da je to jedini način da vaspitaju autonomne i uporne osobe.
Ipak, najvažnija razlika između ova dva tipa roditelja je da roditelj baštovan ne nastoji da oblikuje svoju decu već da ih prati tokom njihovog rasta, dozvoljavajući im da izraze svoju posebnost. Dok su za roditelja stolara varijabilnosti i svako odstupanje od “projekta” prava noćna mora, u vrtu su promene konstantne i baštovan treba samo da se pobrine da stvori zaštićen prostor u kome biljke mogu slobodno da rastu.
Cilj vaspitanja i edukacije nije da oblikuje decu po predodređenom prototipu. Deca su aktivna, radoznala, maštovita i vole da se igraju. Zadatak roditelja nije onaj da odseče te grane, već da stvori sigurnu sredinu u kojoj one mogu da procvetaju.
Kako kaže psiholog Alison Gopnik, naš posao kao roditelja se ne sastoji u tome da oblikujemo um našeg deteta, već da stvorimo uslove da taj um istražuje ceo svet mogućnosti.
Više na ovu temu u knjizi The Gardener and the Carpenter: What the New Science of Child Development Tells Us About the Relationship Between Parents and Children
Izvor: Najbolja mama na svetu
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.