Nije ni čudo što nas prijatelji koji nemaju decu posmatraju čudno ili izbegavaju naše društvo.
Naša deca – naše vlasništvo i ogledalo
Da li su naša deca naše vlasništvo i naše ogledalo, poligon za naša neispunjena nadanja i ambicije? Da li ih svesno ili nesvesno guramo u pravcu u kojem smo mi želeli da idemo. Koliko, ma kako se trudili da se tome odupremo, svesno ili nesvesno svoju decu stavljamo na policu sopstvenih trofeja i uspeha, i često na pijedestal tih uspeha.
Da, rodila sam troje dece. Da, tri (ne baš lake) trudnoće, tri porođaja. Bezbroj besanih noći, uspavljivanja, mora suza – radosnica i onih iz očaja. Radost, tuga, nestrpljivost da se javi prvi osmeh, prva reč, prvi korak. Seta što prebrzo rastu. Prvi trening, prva slova, prve medalje. Najdivnija duga osećanja i sećanja. Moj ponos i radost.
Ali. Ali svi ti uspesi moje dece su samo naši, naša porodična stvar. Oni nisu i ne treba da budu merilo kojim procenjujemo jedni druge, mi odrasli. Oni nisu način da me drugi vide kao bolju, pametniju, uspešniju. Moja deca su mera moje radosti, a ne tuđeg divljenja ili zavisti. Sve ono što oni postignu i urade u životu, važno je pre svega meni i mom mužu, a ostalima, tek toliko da se poraduju nečem lepom.
To tako svi mislimo (ili govorimo pred drugima). Ali, smem da potpišem da mnogi od vas, a i ja sama sasvim sigurno smo bar nekada u životu izvukli naše roditeljstvo i našu decu kao “kec iz rukava” da se pohvalimo, uporedimo i pokažemo da smo eto sjajni, super i strava, jer imamo tako divnu decu. Od nadmetanja keva u parku čija beba je prva počela da sedi, i onih beskrajnih monologa koji uvek počinju sa moja beba, moje dete, pa do hvaljenja njihovim peticama, takmičenjima i sportskim uspesima. Da, mi smo roditelji koji rastu kao kvasac što su nam deca lepa, pametna i uspešna. Ali, dragi moji varamo se ako mislimo da smo samo mi zaslužni za sve to. Ili čak i da smo zaslužni u većoj meri.
Da ne govorim o onim roditeljskim primercima koji potpuno izgube kompas, pa sa oreolima mučenika koriste svaku priliku da deci spočitavaju kako su se oni mučili i žrtvovali zbog njih. Ili ih sektaški posvećeno guraju u sportove u kojima ima novca, pokušavajući da od njih makar i na silu naprave nove Đokoviće i Ronaldinje. Ili od njih prave pravnike i ekonomiste dok deca maštaju o slikarstvu ili pak karijeri u bendu.
Najveći značaj vaspitanju davala sam dok nisam postala majka. Onda sam videla da smo mi tu da čuvamo, pazimo, volimo, bdijemo, pričamo, pričamo, pričamo, učimo razlici dobra i zla, želimo najbolje, budemo podrška i oslonac, volimo i sve to. Ali da mnogo, najviše zavisi od njih. Da nemamo pravo da mi živimo njihov život.
I to pokušavam da ponovim svakog dana sebi. Da, oni su divni. Da, ja sam ih rodila, i volim i pazim i želim sve najbolje. Moje je da posejem seme dobrote i lepote u njima. A sve ostalo – od njih zavisi.
Izvor: Mamin svet
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Nema komentara.