Desanka Maksimović: Priča o žiru i kestenu

Dok je sunce grejalo, dok kroz šumu nisu prolazili hladni vetrovi, kesteni su spokojno leškarili na svom perastom lišću, a žir se povazdan njihao na ljuljaškama grana...

prica o ziru i kestenu desanka maksimovicDok je sunce grejalo, dok kroz šumu nisu prolazili hladni vetrovi, kesteni su spokojno leškarili na svom perastom lišću, a žir se povazdan njihao na ljuljaškama grana. Znali su da jednom moraju otpasti s drveta, ali im se to činilo beskrajno daleko i kao da se gotovo i neće nikad dogoditi. Gledali su radoznalo sa svoje visine zemlju pod sobom. Ponegde je rasla trava, ponegde ležala prašina, tamo-amo bilo razasuto kamenje i suvo lišće. I bezbroj buba je milelo u tom malom prostoru što ga je pokrivao hlad hrasta i kestena.

Ali jednoga jutra neprijatna vlaga i hladnoća probudi kestenje. Nebo je svanulo sivo a šuma se progrušala žutim listom. Kesten koji je ležao na grani do hrasta, sjajan kao ogledalo, gurnu svog suseda, patuljka žira, i uplašeno mu šanu:

Žire, mali brate,
vidiš nebom oblake,
ždralovi ih prate.
Vidiš lišće opada
sa drveća žuta.
Strah me jutros spopada
šta će biti kad padnem
u prašinu puta.

- Advertisement -

Žir ne htede odmah da se poda tuzi. Zanjiha se nekoliko puta na svojoj lisnoj ljuljašci, nakrivi fes; ali kad i njega hladnoća uštinu za nos, sneveseli se. Obojica su osećali da je jesen na pragu i da će ih uskoro vetar otrgnuti s grane. U razmišljanju ih prekide korak severca po opalom lišću i opet se kesten javi:

Žire, mali brate,
čuj jeseni hod.
Stiglo vreme kada
sa drveta pada
suvi list i plod.

Žirić pogleda na mutno nebo pa mu zatim pogled pade na zemlju. Bube su od zime bile još manje postale; zelena boja trave dobila žućkaste prelive. Žirić opazi i kako se zemljina mrka koža sva naježila od hladnoće. I tada mu bi jasno da će kroz koji dan ležati na zemlji pa se uze moliti:

Bože, daj kad otpadnem,
da na kamen ne padnem,
već u žutu travicu
i u lisnu postelju,
da ne slomim ručicu,
ne razbijem glavicu.

U taj mah naleti čitavo jato vetrova i ču se kako suvo granje pucketa a lišće uplašeno šumi: kako lešnici i orasi, kestenje i žir lupka o zemlju.
Naš žirić u strahu zatvori oči misleći da će ga vetar već toga puta oboriti. Tek kada se opet sve utiša on progleda. Na zemlji su ležala čitava mala stada žira i kestena još začuđena šta ih je snašlo. Svaki čas se čulo zapomaganje. Neki debeljko žir je vikao:

Razbio sam nosić,
izgubio fes!

Crvenkasti skoro kao pesnica veliki kesten stenjao je:

Mene vetar pravo
o kamenje: tres.

Žirić se osvrte da vidi da li je još na grani njegov sused i spazi ga gde se šćućurio među lišće ne usuđujući se da pogleda ispod sebe na zemlju. I s vremena na vreme, tako sklopljenih očiju, molio se:

Vetre, dobri vetre,
ne budi mi zao!
Kada budem s grane
na zemljicu pao,
spusti me u meko
gnezdo lišća suva,
neka mi se o kamen
čelo ne ugruva.

Pri novom naletu vetra žirić i kesten se uhvate za svoje grane želeći da ih bar još ovog puta mimoiđe sudbina njihovih drugova. Međutim bilo je došlo vreme da i njih dvojica odu na zemlju. Žiriću se učini da se zaniha na nekoj divovskoj ljuljašci koja ga ponese visoko pa kao da spusti negde u provaliju.

- Advertisement -

Hladan vazduh ga zapahnu, u ušima zazvižda, a fes mu slete s glave. I zatim kao da se uže na kome se nihao naglo prekide i on se nađe na zemlji. Tad bojažljivo otvori oči i vide se na smetu tek opalog hrastovog lista, a nedaleko od sebe spazi svog drugara onesvešćenog na busenu trave. Žir mu doviknu:

Kestenko, crvenko,
preni mi se, preni,
doziva te žir.
Kraj nas su jesenji
listovi šareni
i opet je mir.

Na njegovo dozivanje kesten otvori oči i poznavši ga dokotrlja se do njegovog smeta. Obojica su bili zadovoljni što se u padu s grane nisu ugruvali, ali ih sada zabrinu šta će dalje s njima biti. Žirić reče:

Možda će nas pronaći
ruka kakvog đaka.
Na to kesten dodade:
Možda će nas podići
sa zemljice baka
unuku da nosi.

Posle nekoliko časaka opet se tužno javi žir:

A možda će do nas
sutra rano pasti
čiji gladni prasci.

Kesten još tužnije nadoveza:

Ili će nas u potok
sneti bujne kiše,
pa da dragi zavičaj
ne vidimo više.

Neko vreme posle toga već se suton stade spuštati. Stado opalog žira uze da se sprema za spavanje. A pre nego što će se zagnjuriti u lišće kleče zajedno sa našim žirićem i očita večernju molitvu:

Bože, daj nam ostati
tu, između biljaka,
i rođaka piljaka,
u šumskome hladu.

A stado kestena sa kestenkom-crvenkom prihvati:

Da nas deca seoska
u krioce ne skupe
pa nas ne prodadu
daleko u gradu. 

- Advertisement -

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Kako da dobijete posao ako nemate iskustva

U današnjem svetu, nepostojeće radno iskustvo ne znači nužno da ne možete da obezbedite posao tokom intervjua.

Neobične poštanske pošiljke kroz istoriju

Pošta je oduvek bila ključna za komunikaciju i trgovinu, ali postojali su i pojedinci koji su testirali njene granice na krajnje nesvakidašnje načine.

4 najvažnije greške koje svako dete treba da napravi – i morate da ga pustite

Naši roditeljski instinkti ponekada prave medveđu uslugu deci. U kojim situacijama klince treba pustiti da greše?

Sećanja Detelinaraca na Musu: Slatkiši i anegdote koje su mnogima obeležile detinjstvo

I sadašnje i nekadašnje Detelinarce veoma je pomerila vest da je preminuo čuveni Musa, koji je decenijama bio simbol ovog gradskog kvarta. Poželeli su da podele sećanja na svog divnog komšiju, koga su svi mnogo poštovali i voleli.

Mali: Vlada obezbedila dodatnih 12,01 milijardi dinara za visoko obrazovanje

Na današnjoj sednici, Vlada Srbije donela je rešenje kojim se obezbeđuje 12,01 milijardi dinara za visoko obrazovanje i studentski standard, saopštilo je Ministarstvo finansija.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img