Desanka Maksimović: Milosrdna zima
Srce se staroj zimi stište od tuge kada to vide, pa se reši da pokrije čime zemlju, da joj toplije bude. Zato se obrati svojim kćerima pahuljicama koje su pored nje plovile na oblacima.
Srce se staroj zimi stište od tuge kada to vide, pa se reši da pokrije čime zemlju, da joj toplije bude. Zato se obrati svojim kćerima pahuljicama koje su pored nje plovile na oblacima.
Što se više zalazilo u jesen, planina je sve više mirisala na uzrele plodove.
Dok je sunce grejalo, dok kroz šumu nisu prolazili hladni vetrovi, kesteni su spokojno leškarili na svom perastom lišću, a žir se povazdan njihao na ljuljaškama grana…
Od svih dvanaest kmetova koji su postavljeni da se brinu o vremenu na zemlji najćudljiviji je oduvek bio Mart.
Naslikaću borove, srebrom okovane, i srebrne dvorove i srebrne grane.
Iza svega je ostalo osećanje da su planovi i programi rađeni naprečac, bez dijaloga sa širom bazom nastavnika
Desanka Maksimović izbačena iz nastavnog programa srednjih škola. Ne uklapa se, vele. Moja su deca recitovala njene pesme na recitatorskim smotrama.
Komisija Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja odlučila je da iz trećeg razreda isključi izbor iz poezije Desanke Maksimović, a iz četvrtog – čuvenu zbirku velike pesnikinje “Tražim pomilovanje”
Jednog Badnjeg dana devojčica legne rano da spava, u nadi da će možda ujutru naći koju igračku pod uzglavljem. I usni tad vrlo čudnovat san.
Priča o jednom događaju u školi iz pera naše čuvene pesnikinje i pripovedača, pokazuje na dirljiv i upečatljiv način šta znači biti pravi pedagog.