Možda niste znali, ali ja sam vam kraljica kineske pijace. Mnogo puta mi se desilo da me, dok prebiram tražeći da kupim još jedne minđuše, neka gospođa prepozna i kaže: “Pa zar i vi ovde kupujete?!?“ „Pa imam i ja dušu“, odgovaram spremno.
Piše: Mirjana Bobić Mojsilović
Možda niste znali, ali ja sam vam kraljica kineske pijace. Kraljicom me čini i to što nemam problem da svuda i na svakom mestu, s ponosom pokažem neverovatnu bluzu za koju su me odrali Kinezi (600 dinala!), što za slavu obučem haljinu koju sam iskopala u kutiji u prolazu pred ulazak u dvorište (500 dinala!), što imam kupaće kostime (300 dinala!) u svim bojama, i što sam doktorka da pronađem tašnu koja košta 500 dinala, a na koju mojim drugaricama pada vilica. Dodajmo spisku mojih kraljevsko-kineskih osobina i jednu ništa manje značajnu – mojim drugaricama s ponosom poklanjam za rođendane i druge prigodne prilike fantastične poklone „made in China“ uvek podvlačeći kako su me odrali!
I ne samo to: „kraljica beogradskog kineza“ se postaje i tako što vas Kinezi prepoznaju. „Ćao, kako si“, kaže mi onaj što prodaje naočare sa dioptrijom, žena koja prodaje baterije i tigrovu mast, konobarice u kineskom restoranu, i vlasnik hrpe majica i kupaćih kostima u starom delu. Tamo sam, kao što vidite, redovna.
Vidite, kinesku pijacu u Bloku 70, zovem i „Devojačka radost“. Kada god me uhvati neizdrž, ili melanholija, ja skoknem do naših komšija Kineza, promuvam se po onom spektakularnom šarenilu, i obradujem se nekom sitnicom. Jer za mene su sitnice najveća radost. Uzgred, u Kanadi sam kupila jednu lepu haljinu, i tek juče sam, dok sam je peglala, videla da na markici piše da je napravljena u Kini. Pola stvari koje se prodaju u velikim šoping molovima, napravljene su u Kini, i ko to ne zna, dosta gubi. Mnoge firmirane stvari koje ja zovem „porez na prazninu“ napravljene su u Kini. Pa zašto onda da ne kupujem na izvoru?
Mnogo puta mi se desilo da me, dok prebiram tražeći da kupim još jedne minđuše, neka gospođa prepozna i kaže: “Pa zar i vi ovde kupujete?!?“
„Pa imam i ja dušu“, odgovaram spremno.
I kad god na televiziji vidim kako zvezde na crvenom tepihu, domaćem il’ inostranom, na pitanje „Koga nosite“ ređaju imena poznatih firmi, pada mi na pamet samo jedno: kad bi mene pitali koga nosim, moj odgovor je uvek isti i ima smo jednu reč: SEBE.
Izvor: AllMe
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Nema komentara.