Možda niste znali, ali ja sam vam kraljica kineske pijace. Mnogo puta mi se desilo da me, dok prebiram tražeći da kupim još jedne minđuše, neka gospođa prepozna i kaže: “Pa zar i vi ovde kupujete?!?“ „Pa imam i ja dušu“, odgovaram spremno.

Piše: Mirjana Bobić Mojsilović
Možda niste znali, ali ja sam vam kraljica kineske pijace. Kraljicom me čini i to što nemam problem da svuda i na svakom mestu, s ponosom pokažem neverovatnu bluzu za koju su me odrali Kinezi (600 dinala!), što za slavu obučem haljinu koju sam iskopala u kutiji u prolazu pred ulazak u dvorište (500 dinala!), što imam kupaće kostime (300 dinala!) u svim bojama, i što sam doktorka da pronađem tašnu koja košta 500 dinala, a na koju mojim drugaricama pada vilica. Dodajmo spisku mojih kraljevsko-kineskih osobina i jednu ništa manje značajnu – mojim drugaricama s ponosom poklanjam za rođendane i druge prigodne prilike fantastične poklone „made in China“ uvek podvlačeći kako su me odrali!
I ne samo to: „kraljica beogradskog kineza“ se postaje i tako što vas Kinezi prepoznaju. „Ćao, kako si“, kaže mi onaj što prodaje naočare sa dioptrijom, žena koja prodaje baterije i tigrovu mast, konobarice u kineskom restoranu, i vlasnik hrpe majica i kupaćih kostima u starom delu. Tamo sam, kao što vidite, redovna.
Vidite, kinesku pijacu u Bloku 70, zovem i „Devojačka radost“. Kada god me uhvati neizdrž, ili melanholija, ja skoknem do naših komšija Kineza, promuvam se po onom spektakularnom šarenilu, i obradujem se nekom sitnicom. Jer za mene su sitnice najveća radost. Uzgred, u Kanadi sam kupila jednu lepu haljinu, i tek juče sam, dok sam je peglala, videla da na markici piše da je napravljena u Kini. Pola stvari koje se prodaju u velikim šoping molovima, napravljene su u Kini, i ko to ne zna, dosta gubi. Mnoge firmirane stvari koje ja zovem „porez na prazninu“ napravljene su u Kini. Pa zašto onda da ne kupujem na izvoru?
Mnogo puta mi se desilo da me, dok prebiram tražeći da kupim još jedne minđuše, neka gospođa prepozna i kaže: “Pa zar i vi ovde kupujete?!?“
„Pa imam i ja dušu“, odgovaram spremno.
I kad god na televiziji vidim kako zvezde na crvenom tepihu, domaćem il’ inostranom, na pitanje „Koga nosite“ ređaju imena poznatih firmi, pada mi na pamet samo jedno: kad bi mene pitali koga nosim, moj odgovor je uvek isti i ima smo jednu reč: SEBE.
Izvor: AllMe
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Gospodarica kosmosa
Autor: Supermama Eh, šta bih ja sve želela ćerku da naučim… Jednog dana, ali taj dan neka se desi što pre. Što pre da ne bi izgubila silno vreme tragajući za...
Žene se u Srbiji najčešće razvode sa 40: Sve što treba da znate o postupku razvoda braka
Žene se u Srbiji najviše razvode kada napune 40 godina. Ovo je najstresniji trenutak u životu, a advokat odgovara na najčešća pitanja Kako da pokrenem postupak za razvod braka, koliko...
Vreme u kome se od trudnica i majki očekuje da budu manekenke
Priredila Zorica Marković Arik Sigman u knjizi "Savršeno telo - srećan život? Kako žudnjom za savršenim telom uništavamo sreću" (Psihopolis, 2018) kaže da je previše često morao da ispravlja probleme nastale zbog...
Jednom kad ne bude interneta
Piše: Jasmina Jovanović Čekam. Strpljivo čekam neku... pa ne znam, recimo elektromagnetnu oluju (ako takvo nešto postoji) ili neka zračenja sa sunca, meseca, šta ti ja znam, nešto što neće...
Nema komentara.