Sam Nacrt zakona o dualnom obrazovanju pun je čudnih i nedorečenih rešenja, pretpostavljam namerno jer je to jedan od poznatih manira za potonju zloupotrebu…
Nacrt zakona predviđa dve vrste ugovora kako bi se dualno obrazovanje realizovalo.
Ugovor o dualnom obrazovanju zaključuju škola i poslodavac. Njime se određuje kod kojeg poslodavca će učenici odrađivati učenje kroz rad. Osim napomene da se škola prilikom izbora poslodavca rukovodi najboljim interesom učenika – koja ne znači apsolutno ništa jer taj interes nije definisan – ne postoje druga ograničenja. Naravno, poslodavac prethodno mora dobiti potvrdu da ispunjava uslove za prijem dece na rad, koju izdaje Privredna komora Srbije. Ovaj ugovor mogu da raskinu samo poslodavac i škola, što je logično jer su ga oni i zaključili, ali je to krajnje nelogično rešenje kada se ima u vidu da je u toku realizacije ugovora sasvim moguće da ugovorne strane budu zadovoljne, ali da deca koja obavljaju rad, kao ni njihovi roditelji, ne budu istog mišljenja. Roditeljima se dakle ostavlja da izvrše pritisak na školu drugim kanalima, kao i faktičkim negodovanjem – što nikako nije najsrećnije zakonsko rešenje.
Jedna od najnemoralnijih odredbi tiče se takozvanog „finansijskog obezbeđenja“ učenika. Učenik je plaćen po radnom satu, i to najmanje 50 odsto minimalne zarade po satu produktivnog rada
Ugovor o učenju kroz rad zaključuju roditelji, odnosno zakonski zastupnici učenika, sa poslodavcem. Ako je učenik punoletan, ugovor zaključuje on sam. Zanimljivo je da među obaveznim elementima ovog ugovora stoji i „dokaz o posedovanju propisanih zdravstvenih uslova za određeno zanimanje“, što je izraz koji ništa ne znači. Prava učenika su minimalizovana: oni imaju pravo na zaštitu na radu i pravo na određena primanja (prevoz do mesta rada, ishrana, osiguranje). Nijedno od ovih primanja nije precizirano – dok se za prevoz i osiguranje može posredno utvrditi realan iznos (mada je pitanje ko će kontrolisati da li se poslodavac toga pridržava), svakako će iznos za ishranu na radu u praksi biti simboličan, jer ne postoji obaveza da se učenici izjednače u tim pravima sa zaposlenima kod tog poslodavca. Ugovor o učenju kroz rad može biti raskinut od strane učenika ili zakonskog zastupnika ako je učenik maloletan, a škola je dužna da učeniku obezbedi rad kod drugog poslodavca.
Jedna od najnemoralnijih odredbi tiče se takozvanog „finansijskog obezbeđenja“ učenika. Učenik je plaćen po radnom satu, i to najmanje 50 odsto minimalne zarade po satu produktivnog rada (član 33. stav 2. Nacrta zakona). Pri tom, ne postoje odredbe o tome ko kontroliše trajanje rada, kao ni definicija šta se smatra pod „produktivnim radom“, tako da su mogućnosti za zloupotrebe bezgranične. Ovo skandalozno rešenje jeste zapravo norma u kojoj se ogleda svrha donošenja zakona – jeftina radna snaga, koja potiče iz ranjive grupe zaposlenih (maloletna lica) i koja se ne nalazi u radnom odnosu (iako nema pravne prepreke da se deci na dualnom obrazovanju daju sva prava koja imaju zaposleni), već se nalazi u specifičnom režimu rada u kojem ima sve obaveze zaposlenog ali gotovo nijedno pravo.
Potpuno je nejasno kako je moguće da se jednom nedržavnom subjektu daje ovlašćenje da proverava ispunjenost uslova za rad dece kod poslodavca, kao i za izdavanje licence za instruktore kod poslodavca. A upravo to se predviđa Nacrtom zakona, gde je Privredna komora Srbije zadužena da se stara o primeni zakona u odnosu na pomenute segmente. Ovo ne samo da je neuobičajeno rešenje, već je potpuno neverovatno da se ne predviđa ni nadzor nad primenom ovlašćenja koja su PKS data. A ovlašćenja PKS idu tako daleko da Komora čak i bira članove komisije za polaganje završnog i maturskog ispita, naravno iz redova poslodavaca.
U Nemačkoj, visoko razvijenoj državi u kojoj funkcije države zapravo ostvaruju svoju svrhu i ne može se tako lako kršiti zakon, poslodavci koriste dualno obrazovanje u pojedinim oblastima rada za izrabljivanje dece.
Često se čuje da je model dualnog obrazovanja primenjen i u razvijenim državama i da tamo postiže zadovoljavajuće rezultate. O tome je već više puta kritički pisano ali valja napomenuti još nekoliko stvari. U Nemačkoj, visoko razvijenoj državi u kojoj funkcije države zapravo ostvaruju svoju svrhu i ne može se tako lako kršiti zakon, poslodavci koriste dualno obrazovanje u pojedinim oblastima rada za izrabljivanje dece. Ulažu se veliki napori da se to spreči i da se ostvari prava svrha „prakse“ učenika, kao i da se zakonski nedostaci koriguju kolektivnim ugovorima. Međutim, čak i oni učenici za koje se smatra da su u izuzetno nepovoljnom položaju kod poslodavaca, ostvaruju daleko veća prava od zakonskog minimuma koji je predviđen Nacrtom zakona u Srbiji (nikome na primer ne pada na pamet da plaća učenike niže od minimalne zarade).
Jasno je da dualno obrazovanje nije ideja koja se plasira zbog stanja na tržištu rada, kao ni zbog „zaostalog“ sistema obrazovanja. Dualno obrazovanje, ovako kako je zamišljeno Nacrtom zakona, ima samo dva cilja. Jedan je da poslodavcima omogući tržište nezaštićene radne snage ispod svakog minimuma uslova rada. Drugi je, naravno, da se deca od najranijeg radno sposobnog uzrasta naviknu na surova pravila tržišta rada u Srbiji, na obespravljenost i nemoć u odnosu sa poslodavcem kao vrhovnim i jedinim gospodarem njihove sudbine.
Kako će u praksi izgledati „učenje kroz rad“? To nije teško zamisliti, imajući u vidu dosadašnja iskustva sa kršenjem zakona kako prema punoletnim zaposlenima tako i prema maloletnim. Deca na dualnom obrazovanju neće biti zaposlena, pa samim tim neće uživati nijedno pravo kada je reč o kolektivnim pravima (na primer, neće moći da budu članovi sindikata kao što to mogu biti njihovi vršnjaci koji su u radnom odnosu). Neće moći da se suprotstave poslodavcu. Jedino je moguće da raskinu ugovor – ali maloletni zaposleni neće moći ni to, jer je potpisnik ugovora njihov zakonski zastupnik (roditelj, staratelj, drugi vršilac roditeljskog prava). Naravno, tako ranjiv položaj dece će „gazde“ maksimalno koristiti. Odredbe o dobijanju potvrde da mogu angažovati decu, koju izdaje PKS, smešne su i nedovoljne da se kontroliše njihov koruptivni potencijal, koji je ogroman. Tako se realno može pretpostaviti da će potvrde dobijati i oni koji to ne zaslužuju. Pri tom, bilo kakvo koruptivno delovanje nije zapravo ni potrebno. Uslovi koji su postavljeni za poslodavce su takvi da je sasvim jasno da ih svaki poslodavac može formalno ispuniti, a da nema nikakve garancije da će se u naknadnoj praksi pridržavati slova zakona i ugovora koje je zaključio.
Deca na dualnom obrazovanju neće biti zaposlena, pa samim tim neće uživati nijedno pravo kada je reč o kolektivnim pravima. Neće moći da se suprotstave poslodavcu.
To zapravo znači da se poslodavcima obezbeđuje ekstremno jeftina radna snaga. Da li je potrebno dualno obrazovanje za čišćenje toaleta? Za nošenje teških tereta? Koliko je zapravo prakse potrebno da bi se naučilo slaganje kablova, kada sam poslodavac inače izvodi jednodnevnu obuku novozaposlenih za ovo „zanimanje“? A to će zasigurno biti poslovi na kojima će se naći deca u ovom režimu rada.
Cilj ovog zakona nije da se deca pripreme za buduće poslove. Cilj je da se eksploatišu na legalan način, bez trunke srama. Cilj je i da se na taj način dalje smanji stopa nezaposlenosti, jer su kratkoročni politički poeni daleko bitniji nemoralnim ljudima na vlasti, nego sva deca ovog sveta. U kakvom će se položaju naći deca kada budu kod poslodavaca koji su i daleko zrelije i starije zaposlene doveli do očaja, a kojima ovaj zakon širom otvara vrata eksploatacije najmlađih radnika, možemo samo da zamislimo (i strahujemo).
Da li ćemo im to dozvoliti? Nacrt zakona je na javnoj raspravi. Kažite ministru šta mislite o tome da vaša deca budu legalni robovi.
Peščanik.net, 26.05.2017.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Roditelji bi da biraju učiteljicu za svoje dete, a da li je to pametno?
Ovako je, otprilike, počela moja diskusija sa drugaricom čije dete naredne godine polazi u prvi razred. Ali, vreme da se potraži veza je već sad. Ne treba čekati. Ovo će...
Beograd: Počele prijave za 20.000 dinara koje đacima dodeljuje Grad umesto besplatnih udžbenika
Sekretarijat za obrazovanje i dečju zaštitu poslalo je obaveštenje školama u Beogradu sa uputstvima za prikupljanje podataka od roditelja koji su potrebni za prijavu za pomoć koju grad dodeljuje umesto...
Nedelja sećanja i zajedništva – od 7. do 10. maja u svim školama u Srbiji
Na sastanku radne grupe za uspostavljanje memorijalnog centra u znak sećanja na žrtve masovnog ubstva u OŠ "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, koja je formirana Odlukom Vlade Republike Srbije, doneta je...
U trogodišnjim srednjim školama i do 95 odsto funkcionalno nepismenih đaka: Alarmantni podaci PISA istraživanja
Učenici trogodišnjih srednjih stručnih škola pokazuju značajno lošije rezultate na PISA testiranju od vršnjaka koji pohađaju gimnazije, pokazuje analiza u upravo objavljenom nacionalnom izveštaju PISA 2022 istraživanja. Alarmantan podatak iz...
Ovo je cisto trosenje radnih mesta, a ionako nema radnih mesta. 90% radnika radi na crno,a oni ce decu da terorisu da rade umesto 5 zaposlenih,a jos za sitnu dnevnicu. Razumem da je to svuda u svetu, ali ovde, gde smo okupirani i gde se robuje je to sramotno. Kada deca vide kakvo je stanje ovde kod stranih investitora, nece zeleti ni tu skolu da zavrse ,a kamoli da posle skole rade