Sa jedne strane, trema i strah mogu da budu i pozitivni, u smislu da nateraju osobu da se skoncentriše na odgovaranje ili prezentovanje, i na taj način osoba da svoj maksimum.
Foto: Pixabay
Dragi čitaoci, započeli smo novu rubriku “Faktor iznenađenja” u saradnji sa Razvojnim centrom za decu i odrasle “Faktor”, koji okuplja vrsne stručnjake koje se bave razvojem dece – psihologe, pedagoge, defektologe, pedagoge, psihoterapeute, stručnjake za sportsku psihologiju i unapređenje spoljne podrške na razvojnom putu deteta u sportu. Prva pitanja već nam stižu, a ukoliko i sami imate neko, pišite na imejl: nsfaktor@gmail.com, a naša redakcija i stručnjaci iz “Faktora” će se potruditi da vam izađu u susret.
PITANJE
Poštovani,
kako da prevaziđem strah i savladam tremu od odgovaranja pred svima u odeljenju?
ODOGOVOR
Milice, svi smo se nekada suočavali sa tim problemom. Nažalost, većina dece, pa i odraslih to ne uspe da savlada nikada. Odnosno, uspe samo da je ublaži ali ne i da је iskoreni. Sa jedne strane, trema i strah mogu da budu i pozitivni, u smislu da nateraju osobu da se skoncentriše na odgovaranje ili prezentovanje, i na taj način osoba da svoj maksimum. Fokusira se na temu sto posto. Opet, sa druge strane trema može i da blokira. Nastane blokada zbog pojačanog adrenalina, sve se u momentu zaboravi, e onda je to problem!
U tom slučaju odgovaranje pred razredom najbolje je shvatiti i sebi predstaviti kao neku misiju koju treba da uradiš da bi dobila bolji zadatak, pohvalu, napredak u radu i učenju, osećaj zadovoljstva i sreće. Pokušaj da učenje i odgovaranje shvatiš kao proces u kojem možeš osetiti interes, zadovoljenje nekih potreba, užitak otkrivanja nepoznatog i uspeh. Zamišljaj da si uspešna, da si postigla željeni cilj, da držiš stvari u svojim rukama. Moraš prihvatiti činjenicu da si samo ti odgovorna za sebe, svoj uspeh i određeno mesto u društvu. Budi sigurna u ono što govoriš, jer to je prvi korak da ,,kreneš u svet’’, da te neko čuje, vidi, pa i da te ispravi, jer se na greškama itekako uči. Svaka greška stvara određeno iskustvo koje se trajno ureže u mozak i zapamti za sva vremena. Ja bih sebi rekla: ,, Šta mi ko može? Naučila sam i idem da probam! Ako ne valja ili ne ide, pokušaću ponovo. Ispraviće me, videću kako treba.’’ Nemoj da se plašiš, jer svako učenje i znanje je korisno i kad tad će ti zatrebati. Sve što si naučila primenićeš u svakonevnom životu, zato kreni, idi, uhvati svako slovo, reč, ustani, govori i veruj u sebe. Znanje je moć! To je jedina stvar koju uvek imaš uz sebe i koju ti niko nikada ne može uzeti i veruj mi, vremenom ćeš se osloboditi i bićeš srećna što upravljaš svojim životom. Želim ti sve najbolje, glavu gore i napred!
Zagorka Marinković, pedagog
Razvojni centar za decu i odrasle “Faktor”, Novi Sad
www.nsfaktor.com
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Nema komentara.