U jednom anketiranju dece, među pitanjima je bilo i da se slože ili ne slože sa sledećom tvrdnjom: „Deca poput mene zaslužuju nešto posebno“. Sa takvom tvrdnjom slagali su se mali narcisi, dok su deca koja nisu bila prekomerno zaljubljena u sebe pre zaokruživala sledeću tvrdnju „Deca poput mene su srećna u sopstvenoj koži“.
Za roditelje tvorce malih “sebeljuba” prihvatljive tvrdnje koje su zaokruživali bile su „Moje dete zaslužuje poseban tretman“ i „Bio bih razočaran da moje dete bude samo obično dete“.
Svi znamo da je ovakvo roditeljstvo grozno. To je kao kada bi u svakom crtanom filmu bili favorizovani zlikovci, i kada bi oni pobeđivali na kraju. Ali bojim se da na svakom koraku danas srećemo te roditelje i tu decu.
Ričard Vajsburd, autor knjige „Roditelji kakvi pokušavamo da budemo: Kako dobronamerni odrasli potkopavaju moralni razvoj i obrazovanje dece“, naglašava da nije baš sve tako jednolično i crno belo. Postoje porodice imigranata, afro-američke porodice, radničke i porodice sa malim primanjima, što znači i da postoje i sasvim drugačiji pogledi na život i vaspitanje dece. U takvim porodicama veća je kolektivna odgovornost, a samim tim manje se obraća pažnja na ljubav prema sebi i nema te prezaštićenosti dece i histerije kada im se desi i najmanja nevolja. U tim porodicama skoro da nema malih narcisa.
Isto tako, za eventualni narcizam ne okrivljuju se isključivo roditelji i njihovo loše vaspitanje. Džin Tvendž, profesor psihologije na univerzitetu u San Dijegu, i autorka knjige “Epidemija Narcizma: Život u svetu povlašćenih” smatra da je za epidemiju narcizma zaslužno četiri ključna faktora: vaspitanje, mediji i internet, trend koji diktiraju slavni i laki krediti čija je uloga da omogući da izgledate bolje nego inače.
I naravno tu su i političari, koji sve vreme insistiraju na tome da je Amerika najbolja zemlja na svetu, sa posebnim ljudima koji zaslužuje više nego ostatak planete.
Ipak, velika većina roditelja svesno podiže narcisoidno dete. A roditeljstvo, je verovatno i jedini način da se ovo reši.
Statistike pokazuju da su novije generacije narcisoidnije od prethodnih, a da je sve to proisteklo uglavnom iz roditeljskog precenjivanja dece, sve usled pokušaja da dečije samopoštovanje podignu na viši nivo.