Svi su drugi krivi, kao što vidite: dete što traži, televizor što pokazuje – samo nije kriv taj odrasli koji je za sebe izabrao ulogu naivnog deteta: „Ali šta ja da radim?“
Izvinite što sam udarila u javnu grdnju, ali pošteno govoreći prevršilo je meru. Previše je primera kako odrasli odgovornost za detetovu dušu prebacuju na isto to dete…
Jednom sam prisustvovala raspravi između mog poznanika sveštenika i jedne žene koja je deci puštala sve redom crtane filmove i kupovala im sve redom igračke jer „ali oni traže…“. On ju je pitao:
-A ako sa petnaest godina budu tražili novac za heroin, da li ćete im i to dati?
-Ne zamenjujte teze, to je nešto drugo…
“Previše je primera kako odrasli odgovornost za detetovu dušu prebacuju na isto to dete…”
-Kako drugo? Obe stvari su štetne. Za bebu je smrtonosna jedna kašičica alkohola, a za odraslog mnogo veća količina. Vi u suštini dajete bebi tu kašičicu opravdavajući se da to ipak nije cela flaša! Alkohol oštećuje telo, a taj crtani dušu. A u ovom uzrastu oštećuje je isto kao narkotici u petnaestoj.
Dugo sam razmišljala: otkuda tolika obezvoljenost kod savremenih odraslih? Izdvojila bih tri osnovna razloga. Prvi je najjednostavniji, spoljašnji – navika. Naše starije generacije su naprosto navikle na to da „ako se nešto prodaje – znači da nije loše“. Oni su odrastali u vreme poštovanja standarda i sve je bilo ujednačenog kvaliteta. Tako su oni očuvali uverenje da čim to tu stoji – znači da je bezopasno, da je provereno (skorašnji slučaj kada je dete zadobilo prelom lobanje pošto je palo sa naduvanog tobogana u igraonici u tržnom centru nažalost nije usamljen). Ako se prodaje žvaka – znači da je bezbedna za konzumaciju. Ako se prodaje lutka s krvoločnim očnjacima – pa dobro, nije tako strašno… I do dana današnjeg odrasli ne mogu da shvate da je odavno nastupilo vreme kada duševno i fizičko zdravlje deteta kontroliše isključivo porodica.
Najnoviji tekstovi iz kategorije: VASPITARIJE
Dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: U vaspitavanju deteta važni trud, zainteresovanost i pažnja majke
O tome je govorila dr Biljana Pirgić, dečiji psihijatar: "Kad pričamo o tome šta deci treba i kako ih treba podizati jako je važno da razgraničimo šta su potrebe, a...
Dr Ramani Durvasula: Mentalno zdravlje se meri fleksibilnošću psihe
Dr Ramani Durvasula je licencirani klinički psiholog i profesor psihologije, govorila je o mentalnom zdravlju i značenju fleksibilnosti naše psihe - kako se prepoznaje, zašto je važna i na koji...
Pedagog Snežana Golić: Kad bi meni dali da osnujem školu…
Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su deca deca, ne može biti dobra škola. Deca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi...
Treba li deca da se takmiče?
Piše: Ljubiša Jovanović, najpoznatiji srpski flautista i redovni profesor Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu Poslednjih nekoliko godina svedoci smo trenda porasta broja takmičenja mladih muzičara. U svakom gradu, svakoj opštini,...
Ne puštati deci televiziju. Određeni crtaći sa kompa i sve okej.