Jesper Juul, poznati danski pedagog i porodični terapeut objašnjava kako korišćenje pametnih telefona deluje na naše odnose
Ilustracija: Freepik
Mladi odrasli
Psiholozi i savetnici koji rade sa srednjoškolcima i studentima i drugim mladim ljudima između 16 i 25 godina izveštavaju o brzo rastućem broju mladih koji su usamljeni, depresivni, pate od anksioznosti i društvenih fobija, koji su takođe autodestruktivni.
Ovi mladi ljudi uopšteno govore kako se od ranih godina osećaju otuđeni od svojih roditelja i ta izolacija uskratila im je mogućnost osećanja i izražavanja onoga što se u njima događa. Mnogi od tih mladih ljudi sada već i sami postaju roditelji i najverovatnije će te nedostatke preneti i na svoju decu, što će dovesti do zastrašujućeg porasta broja dece i odraslih s ozbiljnim mentalnim zdravstvenim problemima.
Propisivanje antidepresiva tim mladim ljudima kontradiktorno je kao i kontraproduktivno. Usamljenost i tuga mogu izgledati poput depresije, no to nije isto. Antidepresivi ne čine ništa osim što smanjuju nelagodu i sprečavaju pacijente da se sa situacijom suoče na zdrav način. Deca i mladi kažu da se od lekova osećaju bolje, no to na nijedan način ne dokazuje da zaista jesu bolje. Lekovi su slab zamena za bliske odnose, a odnosi koji se stvaraju pod uticajem antidepresiva su površni i kratkotrajni.
Trebamo novi način života
Tokom zadnjih 4-6 godina u nekim su se zemljama radili eksperimenti gde se deci zabranilo korišćenje pametnih telefona u školama, a porodice su pokušale živeti bez njih nedelju ili mesec dana i više.
Pozitivne povratne informacije od svih starosnih grupe bile su neverovatne. Poboljšao se školski uspeh, a roditelji i deca su bili oduševljeni i brzo su se zakačili za sve što su mogli raditi zajedno. Ovo iskustvo i rastuća svesnost da nam naš tempo života i prioriteti ne čine ništa dobro daje mi nadu da je velika promena načina života moguća.
Naravno, svaka porodica će morati stvoriti svoju kulturu i pravila, ali molim vas imajte na umu da cilj ovog projekta nije zaštititi decu od mogućih oštećenja mozga, nego postići bolju kvalitetu porodičnog života, bliskosti i intimnosti. Reč je o tome da budete pristupačni i dostupni svojima najbližima, umesto da ste stalno dostupni svima drugima.
Nemojte čekati da iz naše bede proizađe novi trend – udružite se sa svojom decom i drugim porodicama s kojima ste povezani i odlučite se na dvonedeljni eksperiment. Nakon dve nedelje procenite, prilagodite i pobrinite se da svi znaju da su tri meseca minimalno probno razdoblje. Podelite svoja iskustva na Facebooku i drugim društvenim mrežama i pomozite stvoriti trajni pokret.
Ovo su moji predlozi:
Ceo jutarnji ritual je zona bez telefona i isto se pravilo odnosi na vreme od pola sata pre večere do odlaska dece na spavanje. U hodnik stavite lepu kutiju u kojoj će svi ostavljati i puniti svoje telefone tokom vremena bez telefona.
Neka svi telefoni budu ugašeni od odlaska na spavanje do polaska u školu i na posao sledećeg dana.- Svi obroci su vreme bez telefona, uključujući obroke u restoranima, kao i vreme dok čekate da vam posluže hranu. (Ti minuti su idealni za uspostavljanje kontakta i bliskosti nakon razdoblja odvojenosti.)
Ako dopustite korišćenje telefona i tableta tokoom čekanja, poruka je: okupili smo se samo kako bismo jeli i napunili hranjivim materijama naša tela, a ne srce i dušu. (Imajte u vidu da deca mogu otvoriti svoje srce tokom istraživanja, ali često ne mogu sa svojim roditeljima, ili mogu tek kad je već skoro prekasno.)
Roditelji i parovi se mogu dogovoriti u kojim situacijama se pametni telefoni i tableti mogu koristiti, ali trebaju biti ugašeni barem tokom zajedničkih obroka i spavanja, bioskopa, izleta i slično.- Svakako obavestite prijatelje,porodicu, kolege i zaposlene da više niste dostupni celo vreme i pomozite deci da učine isto ako je potrebno.
Sudeći po izveštajima koje smo dobili od porodica koje su već napravile nešto ovakvo, znamo da je važno da roditelji preuzmu vođstvo, posebno tokom prva tri meseca, a to uključuje redovno praćenje svačijih potreba i rasporeda. Nakon dva-tri meseca deca postanu najuvereniji provoditelji plana i često inspirišu prijatelje na ponovno mešanje elektronskih karata u svojim porodicama.
Izvor: Harfa
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Nema komentara.