Dajte da se opustimo malo. Potražite pomoć, snizite svoje standarde, vidite da li je dovoljno dobro to što vaša deca sama znaju.

Piše: Tom Hodžkinson
Da li je biti roditelj teško?
Roditeljstvo možemo da zamislimo kao hod po žici. Isprva ste zastrašeni, imate tremu, anksiozni ste i bez samopouzdanja. Padate sa žice u p.m. Kako prolazi vreme, polako se učite. Steknete veru u sebe i nije vam više potrebno da gledate u priručnike za brigu o deci svaki put kad nešto ne krene kako treba.
Sada pokušajte da hodate po žici i da vrtite obruč. Ili činite sve to vezanih očiju. Još bolje, hodajte po žici vrteći obruč zavezanih očiju i stavite majmuna na leđa. Čestitamo! Preduzeli ste se teškog zadatka i učinili ga beskonačno težim. Da, teško je biti roditelj.
To može da znači bilo šta. Možda smo kontrol-frikovi koji vuku svoju decu po igralištima ili nadgledaju svaki detalj njihovog školovanja dok im jezici ne poispadaju. Možda zahtevate savršenstvo od svoje dece pre nego što su ona dostigla razvojni stupanj na kojem uopšte mogu da shvate šta se od njih traži. Možda ostavljate svog supružnika za sobom u tami, pokušavajući da budete Super Roditelj, pod pretpostavkom da niko to ne zna bolje, ili još gore – da svi ostali to rade pogrešno.
Ovo su razne stvari koje čine roditeljstvo težim no što bi ono moralo biti. Ali ne radi se samo o tome što dodavanje nebitnih zadataka čini vaš položaj težim. Hodači po žici koji uspevaju da održi ravnotežu do kraja ponosni su na svoje delo. Oni su čak verovatno opušteni i smeše se dok hodaju. Drugi hodači, opterećeni dodatnim težinama i kerefekama, samo misle na to kako da se domognu kraja te proklete žice. Oni ne uživaju u hodanju, oni samo pokušavaju da pređu svoj put a da ne padnu. A šta ako (ili, verovatnije, šta kada) zaista padnu? Oni samo pamte u čemu su grešili i šta ih je navelo da padnu. Dajte da se opustimo malo. Potražite pomoć, snizite svoje standarde, vidite da li je dovoljno dobro to što vaša deca sama znaju. Balansirajte bez dodatnih opterećenja.
Jeste li i vi roditelj koji dodaje svojoj ulozi nebitna opterećenja? Šta je vaš obruč i vaš majmun?
Tom Hodžkinson, Zaludni roditelj
Izvor: Anti pedagogija
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dok pakujem odeću koju ste prerasli…
Eto ga opet ono doba godine. Krevet u dečoj sobi prepun je letnjih stvari koje su izvađene iz ormana, a zimske iz vakuum vreća traže svoje mesto na polici. Okružena...
Kako sam, od vaspitačice mog sina, naučio šta znači biti DOSLEDAN roditelj
Bilo je to davne 2006. Zima, sneg, napolju smrzlo, a ja sam došla u vrtić da pokupim nastarijeg sina, Sema, koji je tada imao 5 godina. Moja prijateljica Laura i...
Plašiti mlad svet da je brak mrak a dete neka crna aždaja je krajnje nenormalno
Uloga oca u odgajanju deteta je važna. Balkanski mentalitet opravdava to na drugačije načine. Glavne rečenice su: Naspavaj se sad dok još možeš, nećeš stići oprati ni kosu, preteško je,...
Vedrana Rudan: “U kakvom vremenu živimo – svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema”
U kakvom ludom vremenu živimo? Svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema. Tako je govorio moj sin. Krešo se bacio na pod. Urlao je, valjao se po kuhinjskim...
Nema komentara.