Šestogodišnji Endi i njegov otac Tom uvek su u sukobu. Od trenutka kada Tom stigne sa posla kreće već viđeni scenario: Endi zadirkuje svoju sestru , deset puta mora da mu se kaže da pokupi igračku i uvek pravi problem oko odlaska u krevet. Tom viče, Endi kmezi, duri se…
Ovaj obrazac nije toliko neobičan. I otac i sin su se uhvatili u krug negativnosti. Endi je naučio kako da privuče negativnu pažnju svog oca. U dečjem svetu, negativno je bolje nego ništa. Očigledno, to nije dobro ni za koga. Otac vidi sina kao tvrdoglavca koji se uvek loše ponaša a sin misli da ga otac namerno maltretira.
Oni moraju da prekinu ovaj negativni ciklus. Očigledno je da Tom mora da se uhvati za ono što je pozitivno, ma koliko malo toga bilo.
Jedna moćna alatka u roditeljskom arsenalu je tzv. “podno vreme” (vreme za igru na podu) . Podno vreme je prvobitno razvijeno od strane pokojnog Stenlija Grinspena, kao deo rada sa decom sa autizmom. Njegovo istraživanje je pokazalo da to ne samo da pomaže deci sa problemima, već i deci svih uzrasta:
U osnovi to ide ovako:
1. Odvojite svaki dan oko 30 minuta za 1 : 1 vreme sa svojim detetom.
2. Neka vaše dete bude zaduženo za ono što ćete raditi tokom tog vremena i pratite njegovo vođstvo – on je gazda!
3. Vreme ne sme da bude uslovljeno i nikada ga nemojte otkazati kao npr. kaznu za loše ponašanje.
4. Budite uključeni – u interakciji sa svojim detetom Uživajte u vremenu koje provodite zajedno i izbegnite uznemiravanja tokom tog vremena.
Može li ovo promeniti stvari? Apsolutno! Endi i Tom treba da menjaju negativnu pažnju za pozitivnu. Umesto da mu se stalno govori šta da radi, Endi sada ima priliku da menja stvari, što ga osnažuje. Otac može da vidi drugu stranu Endija i pomogne mu da potisne “nisam dobar” doživljaj sebe.
Zajedno grade neke pozitivne uspomene, zamenjujući negativne. Na kraju, otac može biti iznenađen kada čuje sina tokom ovih seansi kako mu se poverava i otkriva svoje detinje brige i nedoumice.
Hoće li ovo biti malo čudno u početku? Naravno, ali ako Tom može da odoli kritikovanju i kontroli i “pokori” se Endiju kao vođi, onda će obojica ubrzo ući u ritam i radovati se vremenu provedenom zajedno.
Evo kako relativno male promene mogu dovesti do velikih rezultata.
Napisao: Bob Taibi
(Bob Taibi ima 40 godina kliničkog iskustva. Autor je 6 knjiga i preko 300 članaka, pruža obuku na nacionalnom i međunarodnom nivou.)
Izvor: Moj Pedijatar / Psychology Today
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Nema komentara.