Krenula je u osnovnu školu i u okviru školskog programa planiran je odlazak na jednodnevni izlet.
– Uđite u autobus. Pozdravite se i mahnite roditeljima. Danas idemo da vidimo Nacionalni park koji se zove Fruška Gora.
– Moji mama i tata mene nikada nisu vodili u Nacionalni park.
Dragi roditelji, sav vaš trud, vaspitanje i obrazovanje pada u jednoj rečenici, jer deca na ekskurziji počinju da se utrkuju ko je veći kontraš u društvu. Ispada da nikada ništa nisu ni čuli, ni videli.
Evo kako vas pominju:
– Meni je moja mama rekla da moram da budem dobra i slušam učiteljicu inače nema izleta sledeći put.
– Meni je tata rekao da moram da se ponašam kao da me on gleda.
– Moj deda je faca, dao mi je pare za sladoled.
– Mama mi je rekla da ne smem da se isprljam jer ću morati ja da perem stvari.
– Mašina pere, ne pere mama, mama pegla.
– Kod mene baka pegla, jer kaže da je mama lenčuga i da je kuća prljava.
Učiteljicama je ovakav razgovor normalan i uobičajan. Nije lepo da odajem sve tajne koje sam čula, ali ako kojim slučajem ne znate odnos vašeg deteta prema ukućanima, slobodno pitajte učiteljicu, ona sigurno zna.
Posle deset minuta…
– Krava! Vidite, ljudi, krava, pase travu.
– Izbrojala sam osam krava, daj da slikamo!
Nastala je opšta pometnja i ushićenje među decom u autobusu zbog krava na pašnjaku.
– Video sam kravu samo na slici i televiziji.
– Ja pijem jednu šolju mleka svaki dan.
– Ja više volim jogurt i to od jagode.
– Budalo krava ne daje jagode.
– Majkemi! Pijem jogurt od jagode, a neki put i od višnje.
– Nemoguće, jagode i višnje su samo preko leta.
Kada smo stigli u manastir, tamo nas je dočekao monah koji je deci nižih razreda osnovne škole prilagodio priču o manastirskom životu. Ali dečija pitanja su ponovo bila u znaku krave:
– Koliko krava imate?
– Koliko mleka pijte?
– Da li vaše krave daju puter?
Posle posete gimnazije u Sremskim Karlovcima, devojčica mi je prišla i pitala me:
– Zašto smo mi došli ovde, kada u Beogradu imamo više zgrada i naša crkva je veća?
– A šta ti hoćeš da vidiš?
– Hoću da vidim kravu, njenog muža bika i njihovo dete koje se zove tele.
Meni se čini da su naša deca pametnija od nas.
Maja Rogan, iz zbirke priča u pripremi “Turistički vešeraj”
preneto uz dozvolu autora
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
ŠTA JE BILO POSLE – bajke za roditelje i decu: Kako je bilo na svadbi kod Palčice
Posle nije bilo ništa. To jest – ništa izuzetno. Živeli su dugo, srećno, i čuvali carstvo cvetno. Al pre nego da se skuće,...
Raša Popov dao odgovor na pitanje – koliko je važna deci igra?
Da je igra jedan od glavnih i najvažnijih "obaveza" svakog deteta, to nam je poznato. Međutim, slobodna igra je nešto što se sve ređe viđa i postaje polako potisnuta od...
Zamislite sobu sa šestoro malenih junaka i šestoro jutros prestravljenih pa potom najsrećnijih i najzahvalnijih majki/očeva
Kada radite jedan od ubedljivo najstresnijih poslova na svetu kao što je to dečija anesteziologija i svaki dan stojite na tankoj liniji između nekog detinjeg života ili smrti morate naći...
Pažnja, pažnja! Konačno je iz štampe izašao prvi Rečnik detinjih reči i izraza
Nakon punih sedam godina otkako smo na Detinjarijama počeli skupljati detinje jezičke genijalne pronalaske – konačno je iz štampe izašao prvi Rečnik detinjih reči i izraza vratolomnog podnaslova Srpskiričarska rečorčica....
Nema komentara.