KADA LENJOST NIJE LENJOST Odbrana iscrpljenih, izrabljenih i prezaposlenih

Nova knjiga Devona Prajsa u Psihopolisu, prevod Jadranka Đerić-Počuča

Šta lenjost zaista jeste, a šta lenjost nije? Da li je rad zaista centralni deo našeg identiteta? Zašto se marljiv rad nagrađuje a i sama potreba za odmorom smatra sramotom?  Šta je Laž o lenjosti i zašto nas ona podstiče da težimo nemogućim nivoima produktivnosti i tera nas da radimo dok se ne razbolimo? Zašto se reč „lenj“ gotovo uvek koristi sa prizvukom moralne osude i prekora, iako  moralno osuditi i samu reč „lenjost“ znači zanemariti razloge i osuditi svaki manji radni učinak ili angažman, svaku potrebu za odmorom i sl.  Da li je ono što nazivamo „lenjošću“ često snažan instinkt za samoodržanjem – pitanja su sa kojima nas suočava socijalni psiholog Devon Prajs u knjizi Kada lenjost nije lenjostOdbrana iscrpljenih, izrabljenih i prezaposlenih koju je upravo objavio novosadski Psihopolis (prevod Jadranka Đerić-Počuča).

- Advertisement -

Autor se ne bavi bezrazložnim neradom i lenjstvovanjem kao načinom života već je  osmislio termin Laž o lenjosti pod kojim smatra uvrežen sistem uverenja da je marljiv rad moralno superioran u odnosu na odmaranje, iako su  odmor i predah  normalne ljudske potrebe a ne dokazi lenjosti.  Kada ljude  etiketiramo kao lenje gubimo iz vida prepreke i probleme sa kojima se ti ljudi možda suočavaju a koje mi ne vidimo i ne prepoznajemo. Npr. mogu biti manje produktivni ukoliko su depresivni ili apatični, tj. bolesni, zatim usled loše organizacije posla, ako su prokrastinatori, ukoliko rade više poslova i sl.  Mi ih  često i olako odbacujemo kao „lenje“ a oni su, u stvari, često  iscrpljeni do svojih krajnjih granica. Umorni i iznureni ljudi se ne bore sa lenjošću nego sa opstankom u zahtevnoj radoholičarskoj kulturi koja  ljudsku vrednost poistovećuje sa količinom radnih sati a brani osnovne ljudske potrebe kao što je potreba za odmorom. Autor se bavi i popularnim medijima koji promovišu stav da naša postignuća i produktivnost  određuju našu vrednost, bavi se izgaranjem na poslu (burnout), našom stalnom dostupnošću poslodavcima što nam onemogućava slobodno vreme, začaranim krugom mešanja privatnog i poslovnog života. Autor tvrdi i da nam naše pravo da budemo „lenji“ otvara prostor za igru, kreativnost, opuštanje i oporavak.

Devon Prajs (Devon Price, PhD) je socijalni psiholog i profesor na Loyola University, Čikago. Njegova istraživanja ljudske poniznosti i intelektualne otvorenosti objavljivana su u brojnim stručnim časopisima. Knjiga Kada lenjost nije lenjost prevedena je na desetak jezika i dospela je do više miliona čitalaca širom sveta.

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Kako da ZAISTA steknete poštovanje svoje dece? Svaki roditelj tome teži

Deca će vas poštovati tek kad naučite ovu moćnu rečenicu - jednostavna je, a menja sve

Andrej (13) je pravi MALI GENIJALAC – osvojio je ZLATO na svetskom šampionatu u mentalnom računanju

Na juniorskom svetskom šampionatu u mentalnom računanju u Nemačkoj, koje je okupilo najbistrije takmičare širom sveta, učenik iz Srbije, Andrej Živanović, je osvojio prvo mesto i zlatnu medalju u kategoriji juniori od 12 do 14 godina.

Naučnici tvrde – voda zaista može da smiri hormone stresa

Redovna hidratacija ne utiče samo na fizičko zdravlje, već i na način na koji naša tela reaguju na stres - tvrde naučnici

Zašto bi trebalo da u roditeljstvu budemo kao delfini

Svaki roditelj sanja isto: da njegovo dete izraste u srećnu, samouverenu i uspešnu osobu. Još dok su mali, trudimo se da im damo sve

Više koristimo očevu DNK

Možda ste nasledili majčine oči, ali genetski gledano, koristite više DNK materijala koje ste dobili od oca.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img