Ako nam je stalo da imamo uticaj na proces posredovanja vrednosti u vaspitanju, onda i sami treba da živimo u skladu s vrednostima koje predajemo.
Ako nam je stalo da imamo uticaj na proces posredovanja vrednosti u vaspitanju, onda i sami treba da živimo u skladu s vrednostima koje predajemo.
Možda sanjate o poštenom društvu u kome su stvari pravednije nego sada. Onda bi vas, naravno, zabolelo ako vidite da se vaše rođeno dete ponaša nepošteno. Možda se pitate: Kako da vaspitam dete da bude pošteno? Da li je to uopšte moguće? Ili to ipak nema nikakvog smisla? Konačno, nije li neko pošten u nepoštenom društvu ipak budala? Ili je nešto drugo? Pa, konačno, i moje dete mora da se potvrđuje. Tu i tamo, povremeno, ipak mu treba ova ili ona prednost. Da, čak i na račun drugih. To i oni rade. Dakle, ipak čarobni napitak. Možda ne u biciklizmu, jer ovaj ipak treba da bude čist. Zato, možda za sledeći pismeni zadatak iz matematike?
U traženju ispravnog puta za nas i našu decu, u traženju uporišta i orijentacije, svi mi čilo trčimo uzduž i popreko kroz život. Svako sa svojim kanonom vrednosti i svojim moralom pod miškom. Svi ostali, razume se, pate od propasti i gubljenja vrednosti. Od propadanja običaja u svakom slučaju. Sve je to prilična zbrka. I vrline, i vrednosti, i norme i moral. Ko bi se tu razabrao? Treba li nam danas sve to skupa?
“Dve hiljade godina pre Hrista neka usijana glava uklesala je u kamenu u Uru ovu jadikovku: „Naša omladina je propala i nevaspitana je. Mladi ljudi više ne slušaju svoje roditelje. Smak sveta je blizu.“
Evo nekoliko reči o propadanju vrednosti na koje se svi žale, samo mali signal. Običaji, moral i pristojnost propadaju otkako je čovek počeo da misli. Ciceronovo žaljenje zbog propadanja običaja u Rimu u 1. stoleću pre n. e. moglo je da se sažme u jednu već tada staru opomenu: O tempora, o mores! Upravo dve hiljade godina pre Hrista neka usijana glava uklesala je u kamenu u Uru ovu jadikovku: „Naša omladina je propala i nevaspitana je. Mladi ljudi više ne slušaju svoje roditelje. Smak sveta je blizu.“ Tada je grad Ur, kao važan centar u Mesopotamiji, već imao iza leđa dve hiljade godina istorije. Iz ovog možemo izvući jedino dva moguća zaključka. Prvi: svet je odavno propao, ali mi to još nismo primetili. Drugi: već hiljadama godina čovek, pogotovo stariji u odnosu na svoje tobož neuspele potomke, ne razlikuje propadanje vrednosti od menjanja vrednosti.
Pročitajte i: Pet strategija psihologa sa Harvarda za podizanje moralne i brižne dece
Vi takođe imate sopstveni kanon vrednosti. Verovatno da se on ne poklapa u svim tačkama s onim kod vaših roditelja, prijatelja i poznanika. Većina vas pokušava da oseti svoje vrednosti intuitivno, iz stomaka. Pred pitanjem koje su vrednosti za vas važne, sigurno biste ih pronašli na sledećoj listi: pravednost, svest o odgovornosti, tolerancija, hrabrost, smelost, lojalnost, odanost, razboritost, smirenost, svest o dužnosti, prijateljstvo, istrajnost, obzirnost, iskrenost, ljubav prema bližnjem, solidarnost, nezavisnost, uljudnost, skromnost, vrednoća, zdrav razum i još mnoge. Lista bi se mogla produžiti na još mnogo stranica. Ako upitamo decu o njihovim željama i brigama i šta drugu decu u njihovim očima čini simpatičnom, možemo dobiti dobar uvid u njihove predstave o vrednostima. Skoro devedeset procenata dece između šest i četrnaest godina navode da je kod druge dece ludo što pomažu prijateljima i drugoj deci. Samo manje od trećine dece izjavljuje da im se dopadaju deca koja nose skupu firmiranu odeću. Porodica i prijatelji, diskrecija, pouzdanost i poverenje zauzimaju visoko mesto. Kao najvažniju centralnu ličnost deca navode svoje roditelje, koji im obezbeđuju prisnu sredinu i zaštitu. Međuljudski odnosi su deci mnogo važniji nego materijalne vrednosti. Već i kod najmanjih visoko na listi stoje pravednost, iskrenost i spremnost da se pomogne. Ništa čudno, dečaci i devojčice različito raspoređuju težišta. Dok su kod dečaka odvažnost i prodornost viši na listi, devojčice više polažu na diskretnost i poverenje. To ne znači da su devojčice manje hrabre od dečaka zato što se zauzimanju za drugačije vrednosti.
“Međuljudski odnosi su deci mnogo važniji nego materijalne vrednosti. Već i kod najmanjih visoko na listi stoje pravednost, iskrenost i spremnost da se pomogne.”
Deca smatraju da su hrabra onda kada im uspeva da u situaciji koja inhibira prevladaju svoj strah, da pomognu slabijem i da se zauzmu za pravdu. Deca s oduševljenjem primaju odgovornost kada osećaju da im se obraćate s emocijama, kada, na primer, smeju da brinu o bolesnoj susetki, kada mogu da joj donose stvari iz prodavnice. Sasvim suprotno, osećanje odgovornosti u kućnim poslovima mnogo je manje izraženo.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.