U svakom slučaju, reč je o dugoročnom procesu, ali kada se tome posvetite, možete očekivati jedno pozitivno iskustvo koje će biti veoma korisno za vaše dete.
Uvek kada se sa svojim jednogodišnjim detetom nađem na igralištu, on samo gleda gde bi našao kamen da stavi u usta. Obožava da vuče mačke za rep, a često mu ni one ne ostaju dužne.
Ovakvi momenti sastavni su deo roditeljstva i pravi je izazov za svakog roditelja rešiti takve situacije, a ne biti grub i ne slomiti detetu duh. U ovom, vrlo delikatnom uzrastu, kada sve mogu da dohvate, a nisu svesni opasnosti, tradicionalna disciplina i metode poput tajm-auta ne daju efekat. Ali kako onda disciplinovati tako malo dete i koje su uopšte taktike discipline primerene kom uzrastu? Naravno da ne postoji univerzalna formula i naravno da je, to već i ptice na grani znaju, svako dete drugačije i drugačije reaguje na različite vaspitne metode.
U svakom slučaju, reč je o dugoročnom procesu, ali kada se tome posvetite, možete očekivati jedno pozitivno iskustvo koje će biti veoma korisno za vaše dete.
Rađanje discipline
Postavljanje granica, podsticanje dobrog i obeshrabeivanje neželjenog ponašanja mogu početi još dok je vaše dete beba, kažu eksperti. „Postoje stvar koje i male bebe mogu da nauče, kao što je da vas ne čupaju za kosu, recimo.” tvrdi Judith Myers-Walls, doktor nauka, profesor na katedri za dečji razvoj na Univerzitetu Purdue u Idijani.
S obzirom na to da male bebe imaju veoma slabo razumevanje govora, kratko pamćenje i vrlo teško mogu da održe pažnju, najbolje strategije koje možete da primeniti odnose se zapravo na kontrolu štete više nego na stvarno učenje lekcija. Skretanje pažnje (preusmeravanje sa potencijalno opasne aktivnosti na nešto drugo) i ignorisanje onda kada ne postoji opasnost su dve najbolje strategije. Ako, recimo, vašu četvoromesečnu bebu jako zabavlja da vas vuče za kosu, možete joj nežno skloniti ruku, poljubiti je i usmeriti na nešto drugo.
Što se tiče ignorisanja, nećete ignorisati nikakvu aktivnost koja za posledicu može imati bilo kakvu povredu, ali, ako vaše osmomesečno dete sedi u svojoj stolici za hranjenje i veselo baca ne pod borovnice iz svoje činije, imajte na umu da on to ne radi da bi vas iznervirao. On jednostavno uči kako da kontroliše ruke i počinje da shvata koncept uzroka i posledice. Koliko god da vas to ponašanje nervira, važno je da se ne uznemiravate i ne reagujete burno.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.