– Dobar dan, ja sam fudbalski sudija na Evropskom prvenstvu.
Ja smatram da sve može da se reši ako imamo dobru komunikaciju. Kada neko od igrača napravi prekršaj, ja ga odvedem u stranu da razgovaramo. Objasnim mu da to ne treba da radi, i zašto ne treba da radi – da je nepravedno prema protivničkom timu, da nije lepo i da treba da poštuje i uvažava druge igrače, a nije ni bezbedno pa može nekog da povredi. Zaključujem da sigurno nije bio svestan toga čim se tako ponaša. Onda se dogovorimo da to više neće raditi, čak mi i obeća da će od sad biti dobar. Često se i zagrlimo.
– Dobar dan, i ja sam fudbalski sudija na Evropskom prvenstvu.
Sa mnom nema z….bavanja. Kad igrač napravi prekršaj, odma leti napolje i to za uvo. Onda popije par šamara, a usput mu se unosim u lice i ponavljam “Jesam li ti reko šta će da bude ako ponovo to uradiš?! Jesam ti reko??? Namerno mi to radiš, govedo jedno bezobrazno, sa zemljom ću da te sastavim! Mrš tamo vuci se i da te ne vidim više!! Goni mi se bre s očiju… si čuo?!?”
Ma, samo strogo! Ne nasedajte na ove moderne gluposti, ima da se zna ko je Bog i gazda, inače ste naj…ali!
– Dobar dan, i ja sam fudbalski sudija na Evropskom prvenstvu.
Kad igrač napravi prekršaj, mene to jako razočara. Sve im je pruženo – lep smeštaj, dobar teren, TV prenos, pehar za pobednike, a oni tako vraćaju! Zato izdvojim igrača na stranu i prekornim tonom mu kažem – da sam strašno iznenađen njegovim ponašanjem, ljut i tužan. Kako je mogao tako da postupi i pored svega što je učinjeno za njega? On je odrastao čovek, pa zna valjda da tako ne treba! Kako je samo mogao tako da se ponese?! Onda uporno piljim u igrača dok ne obori pogled, ili, ako zausti da se opravda, samo zamrznem lice i okrenem glavu u stranu, da shvati koliko ga osuđujem. Moraće mnogo da mi se izvinjava ako želi da se vrati u igru.
– Dobar dan, i ja sam fudbalski sudija na Evropskom prvenstvu.
Kad igrač napravi prekršaj, ja se prvo zapitam, gde sam ja pogrešio? Znam da u suštini on samo želi da bude dobar igrač, i da je sigurno problem u tome što nije od mene dobio dovoljno pažnje, razumevanja, ili je video mene kako se loše ponašam. Zato ga povedem na klupicu, da provedemo neko kvalitetno vreme zajedno, i pokažem mu koliko mi je važan i dragocen. Ako je agresivan prema meni, čvrsto ga zagrlim i kažem: “Ti si mnogo ljut, jel da da si ljut? Izbaci to iz sebe, slobodno!”, a imam pri ruci i jastuk koji mu dam da izudara. Znam da ako budem dovoljno strpljiv i uporan, igrači na kraju mogu postati sasvim dobri i prestati da prave prekršaje, i zato ovaj ritual ponavljam svaki put kada se neko loše i neshvaćeno oseća, odnosno kada napravi prekršaj, što mu dođe na isto.
– Dobar dan, i ja sam fudbalski sudija na Evropskom prvenstvu.
Kad igrač napravi prekršaj, ne uzbuđujem se previše niti to shvatam lično. Prvo, znam da su igrači već solidno upoznati sa pravilima igre i da nije u pitanju nikakav nesporazum, pa im ne držim maratonska predavanja. Znam i da to ne rade da bi mene iznervirali. Ljudi su, i nekad emocije prevladaju. Suviše su uzbuđeni, suviše im je stalo, teško obuzdavaju strasti. Zato samo zviznem u pištaljku i pokažem im karton. Negde ih razumem i ne zgražavam se nad njihovim ponašanjem. To im pokazujem tako što ne reagujem burno, ne grdim i ne postiđujem. Ali znam da neku posledicu moraju da istrpe, inače bi stvari brzo eskalirale. Ne vređam, ne udaram, nisam agresivan, dozvoljavam da sačuvaju svoje dostojanstvo i kada su kažnjeni. I ja kao sudija često pravim greške, pa kako onda da osuđujem igrače što to rade. Umeju i baš da se naljute zbog kazne, ali moj glavni zadatak nije da me obožavaju i misle da sam car, već da se postaram da utakmica protekne sa što manje incidenata i da niko ne bude ugrožen i zakinut, a da igrači maksimalno koriste i razvijaju svoje potencijale za vladanje sobom. Ne zlopotrebljavam svoju moć. Kada kazna prođe, imaju pravo da se vrate u igru kao da ništa nije bilo, ne prebacujem im zbog toga niti ih podsećam – bilo pa prošlo. Sa igračima nastojim da budem u sjajnim odnosima van terena, ali ne očekujem da zbog toga neće praviti prekršaje. Nemam nerealna očekivanja pa samim tim nema ni besa, ni razočarenja, ni osećaja krivice.
Da, i ja bih voleo da igrači mogu da odigraju utakmicu bez sudije, odnosno da svaki od njih ima jednog vrlo profesionalnog, smirenog i fer sudiju unutar sebe. Možda jednog dana u tome i sasvim uspemo, ali kako stvari za sada stoje, dok je ljudi i ljudske prirode, moja profesija ima prilično izvesnu budućnost. Znam koliko je važna i zato sebe stalno preispitujem i trudim se da postajem sve bolji u svom poslu. Nije uvek lako doneti odluku, naročito kada ti iz publike stalno navijaju, zvižde, nude svoja mišljenja i kritike. Nekad ih i saslušam, kao što poslušam i kolege, naročito one sa više znanja i iskustva. Ali kad sam na terenu, onda ja donosim odluku, pa posle snosim posledice. Što sam manje na visini zadatka, to mi je posle teže da poštujem sebe, zato sam maksimalno budan i predan. Jeste velika odgovornost, ali ja sam birao ovaj posao.
Kog biste sudiju vi izabrali za svoju utakmicu?
Izvor: jovanapapan.substack.com