Košmar svakog roditelja: „Dobronamerni“ neznanci

Dobronamrni neznanci su izuzetno rasprostranjena vrsta u populaciji, naročito među starijim osobama ženskog pola, poznatijim i kao „zadušne babe“. Ima ih svugde i u principu ste sasvim nesvesni njihovog postojanja i brojnosti sve dok i sami ne dobijete decu.

Piše: Jovana Papan

Od tog trenutka, dobronamerni neznanci počinju da iskrsavaju na svakom koraku, obavezno imaju neko veoma značajno mišljenje o tome šta i kako vi treba da radite sa svojom decom, i smatraju da im je dužnost da vam to odmah saopšte.

- Advertisement -

Kada je hladno vreme, dobronamerni neznanci sumnjičavo odmeravaju da li vam je dete dovoljno utopljeno i da li je uopšte trebalo da izađete po takvoj temperaturi. Kada nastupe vrućine, odmah pritrčavaju ukoliko primete da je dete i za trenutak izloženo suncu. Ako stavite kišnu navlaku na kolica, opominju vas da će se dete ugušiti. Kada šetate bebu, brinu da ste previše uzdigli naslon na kolicima ili da je prerano za kengur nosiljku.  U autobusu izražavaju bojazan da dete nije dovoljno sigurno i  drže vam predavanja o naglom kočenju ili promaji…

„Dobronamerni neznanci iskrsavaju na svakom koraku, obavezno imaju neko veoma značajno mišljenje o tome šta i kako vi treba da radite sa svojom decom, i smatraju da im je dužnost da vam to odmah saopšte.“

Najčešći tip dobronamernog neznanca je onaj diskretni, koji vam svoje savete nudi upakovane u obaveštenja, jer on vam zapravo ne soli pamet, već vas informiše o činjenicama kojih očigledno niste svesni, čim ništa ne činite po pitanju suočavanja sa istim: „Ide mu sunce u oči!“ „Nije pokriven!“, „Visi mu glava!“ „Bljucka, pritiskate mu stomak!“

Naravno, nisu svi dobronamerni neznanci tako fini i uviđavni – postoje i oni malo agresivniji. Oni jednostavno ne mogu da trpe da gledaju razne kretene koji ne umeju sa svojom decom, budući da  im njihova beskompromisna priroda prosto ne dozvoljava da prećute stvari koje se ne smeju prećutati. U pitanju je tip ljudi koji na kasi u samoposluzi vašem detetu kupuje bombone ako vi odbijate, ili mu u parku i pored vaše zabrane daje da se posluži čokoladom iako ste upravo krenuli kući na večeru. Uz to će se potruditi i da vas totalno marginalizuje, poručujući vašem detetu da „pusti mamu šta priča..“.

„Naravno, nisu svi dobronamerni neznanci tako fini i uviđavni – postoje i oni malo agresivniji.“

Ali od svih vrsta dobronamernih neznanaca, ubedljivo najgora jeste tzv. pasivno-agresivna vrsta. Prepoznaje se po načinu na koji vam se obraća  – u ime vašeg deteta, izmenjenim glasom i frazama poput „mama, pa steže me taj lastiš od čarapice, što si mi to obukla!?“ ili „pa zar ne vidiš mamice da neću cuclu!“. U pitanju je zapravo vrsta hipersenzitivnih osoba čija čula su poput najfinijih struna i koje registruju potrebe i osećanja sve te sirote dece čiji su roditelji suviše glupi ili jednostavno nezainteresovani da primete šta njihovi mališani očajnički pokušavaju da im poruče. Tačnije, oni su neka vrsta medijuma kroz koji struje vapaji dece koju njihovi roditelji ne razumeju a oni ih, s druge strane, i bez imalo truda čitaju.

„Leka protiv dobronamernih neznanaca i ostalih zadušnih baba nažalost nema, i najbolje vam je da se u startu naoružate nekom odbrambenom frazom.“

Leka protiv dobronamernih neznanaca i ostalih zadušnih baba nažalost nema, i najbolje vam je da se u startu naoružate nekom odbrambenom frazom tipa „Samo vi ništa ne brinite“ koja je prilično efikasna kada su u pitanju lakši oblici zabadanja noseva. S vremena na vreme, ipak ćete morati i da pokažete zube i izbacite kandže kako biste odbranili svoje roditeljsko pravo da znate šta je najbolje za vaše mladunče. A nemojte uopšte da se nadate da će vas ovaj problem zaobići sa drugim ili trećim detetom. Čak i kada sa sobom vodite par živih, zdravih i prilično dobro očuvanih starijih primeraka kao dokaz da ipak umete da se brinete o svom potomstvu, saletaće vas istim onim glupim primedbama i savetima kao i da ste i dalje samo neuki  roditelj-početnik.

 

Pročitajte još i: Mobilni telefon ili najduža pupčana vrpca na svetu

spot_img

Najnovije

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Dečiji naučni karavan kreće na put kroz Srbiju: Lidl Srbija i MoleKul donose svet nauke za najmlađe

„Dečiji naučni karavan” donosi novu dinamiku: ova jedinstvena avantura pakuje kofere i stiže direktno na Lidl parkinge u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Požegi, kao i na posebno odabrane lokacije u Kragujevcu, Subotici, Zrenjaninu, Šapcu, Kraljevu i Novom Pazaru.

Zašto kupujemo suvenire? Male uspomene koje čuvaju najlepše trenutke

Psiholozi objašnjavaju da ljudi ne stvaraju emocionalnu vezu sa samim predmetom, već sa iskustvom koje on predstavlja.

Šta bi današnja deca mogla da nauče od dece iz 90-ih: Ne mora svaki trenutak da postane viralan

Svaka generacija nosi svoje i loše strane i vrednosti. Iako nam se ponekad čini da su današnje generacije klinaca, nekako logično, ispred onih iz devedesetih, stvari nisu uvek onakve kako izgledaju.

Snežana Golić, sportski pedagog: Sport ne priprema decu za medalje. Priprema ih za život.

“Neka deca ne biraju sport prema tome šta drugi očekuju od njih, već prema tome gde se osećaju slobodno, prihvaćeno i radosno. Jer igra ne pita ko si, koliko si brz, da li si dečak ili devojčica i hoćeš li jednog dana osvojiti medalju. Ona samo želi da se igra.”

Pratite nas

KOMENTARI

1 Komentar

  1. Odlican tekst! Jos bih dala predlog za odgovor pasivno-agresivnima: odgovorite im isto u detetovom tonu, npr. „Ma, ne znas, teto/ciko, meni je supej! Moja mama sve zna sta ja vojim!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img