O MENI
Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj poliklinici “dr Brana Kovčević” gde radim sa pacijentima iz oblasti dermatologije i estetske medicine. Pre nekoliko godina, završila sam specijalističke studije na Fakultetu Tehničkih nauka u Novom Sadu, odsek menadžment u zdravstvu.
Da ne zapostavim svoju primarnu ulogu – majka sam dve preslatke devojčice: Anje koja ima 7 godina i Tee koja je napunila 3 godine.
JA MAMA U 20/30/40 – IM-KAKO SAM SE SNAŠLA U NOVOJ ULOZI?
Kada me neko pita da li je bolje biti roditelj sa 20,30 ili 40 godina, ja im kazem da imam novu kategoriju roditeljstva – a to je imati dete kao student.

Šesta godina medicine, umesto apsolventskih žurki i problema, jedino što me muči je boja bebine stolice, mastitis po treći put i činjenica da sam nekome na teretu jer nemam „pravi“ posao. Sve su to stvari koje se vrte u glavi jedne majke, studenta medicine sa bebom u rukama.
Da ne pravim dramu, svi smo bili živi, zdravi i srećni i iščekivali malu bebu bez bilo kakvih predrasuda, i sigurna sam da će se još neko pronaći sa sličnim problemima.
Kao dete imala sam misao kako bih volela da budem mlada mama i to sam rešila da ispunim u svojoj 25. godini. U porodilištu razmišljam: Dobro, sada si to postigla, pokaži da se fakultet može završiti sa istom lakoćom iako su svi već mislili da nećeš.
Onda je usledio vrlo težak period.
Prvi ispit sam polagala kada je beba imala mesec dana. Sećam ga se sa takvim intenzitetom kao da je bio juče. Prvo odvajanje od male bebe, pripremanje mleka u sterilnim flašicama, ustajanje na svaka dva sata…A gde je bilo u glavi ono što treba da polažem – nemam pojma. Sedim u amfiteatru, profesor kasni, u meni trema i jedina misao – prošlo je preko dva sata od sisanja, grudi će mi pući. I tako sve je išlo sporo, dođem na red, stisnem zube i kraj – prva desetka posle nekoliko meseci. Idući kući razmišljam, jedan gotov, preostalo još šest – mogu ja ovo!
Prolazili su meseci, broj ispita se smanjivao, ali i snaga. Sisanje, buđenje, učenje za vreme svake bebine dremke… Život jednog robota! Dani pred ispit su bili najgori. U želji da samo malo isponavljam tih 500 strana, stavim bebu pored sebe i upalim crtani po prvi put. Toliko sam se zanela u ponavljanju da mi je trebalo vremena da shvatim da crtani radi čitavih sat vremena – onda kreće osećaj griže savesti i milion pitanja: Kakva sam to majka?! Dete ce biti slepo, usporeno… Stvar koja je itekako ostala zapamćena u tom peridu je nedostatak prijatelja – svi imaju svoje studentske probleme koji nisu ni slični mojim. Moje studiranje se zavrsilo dva meseca pre prvog rođendana. Posle je sve išlo malo lakše. Drugo dete, Teu , sam rodila u 30. godini. Moje iskustvo o početku roditeljstva je bilo svakako interesantno i nesvakidašnje, ali i dalje je bilo je vrlo lepo!

PO MOM ISKUSTVU, KOJE SU PREDNOSTI I MANE MAJČINSTVA U 20/30/40-IM?
Smatram da nikad nije i da uvek jeste pravo vreme za bebu i roditeljstvo. Bar govorim za svoju struku i činjenicu da medicina iziskuje dosta žrtve i da je jako teško i zahtevno za ženu da ispuni sva ta očekivanja. Sa mog stanovišta, roditi dete u studentskim danima ima prednosti jer ste puno radno vreme sa bebom i možete se lakše usklađivati sa ostalim obavezama. Ujedno ste mladi i puni snage tako da sve ide mnogo lakše.
DA LI PAMTIM NEKE DUHOVITE SITUACIJE U KOJIMA SAM SE NAŠLA KAO NOVOPEČENA MAMA ?
Situacija sa decom nikad dosta. Naravno da je većina onih koje su smešne – bar sa ovog stanovišta, iako nam u tom momentu nije bilo do smeha.
Koliko god da imamo godina, nova uloga roditelja je nešto što je svima potpuno nepoznato i situacije nisu uvek lako rešive. U stalnom smo strahu, nodoumicama, brizi… Naravno da sve to bude bolje kada deca porastu, kada shvatimo da to nisu mala bića koja mogu da se tako lako „slome“.
IZ SADAŠNJE POZICIJE, ŠTA BIH SAVETOVALA MLADIM ŽENAM – KADA JE PRAVO VREME ZA DECU?
Pravo vreme ne postoji. Deca treba da budu proizvod već formirane porodice dvoje ljudi, koji će im pružiti ljubav, pažnju i biti prisutni u svakom momentu. Nisam pristalica da se deca planiraju prema karijeri, jer sam se uverila da je moguće postići i jedno i drugo. Nije lako – ali vredi, u svakom slučaju.
RODITELJSTVO IZ MOG UGLA – ČEMU ME JE ISKUSTVO NAUČILO I ŠTA SMATRAM NAJVAŽNIJIM U ODNOSU RODITELJA I DETETA ?
Nisam savršen roditelj – ne znam uvek da se snađem u situaciji, možda sam mogla više da se posvetim deci, možda sam… To su misli koje mi često padaju na pamet. Onda shvatim. Volim svoju decu, volim svoju porodicu i misli su mi usmerene na njih u svakom momentu. U redu je imati svoj posao, svoje prijatelje i svoje vreme. Učimo decu da se ugledaju na nas kako bi bili formirani ljudi. Treba da smo uz njih ali, takođe, treba da im pokažemo da je realan, svakodnevni dan pun obaveza i da je to nešto što čini život lepim.
Izvor: Detinjarije.com
Pročitajte još sličnih tekstova.