Tamara Petrović je doktor ekonomskih nauka, osnivač sajta i instagram profila @osnazena.rs. Kao mama jednogodišnje devojčice, za Detinjarije govori o svom roditeljskom iskustvu:
O meni
Ja sam dr Tamara Petrović, mama jednogodišnje devojčice, doktor ekonomskih nauka, osnivač sajta i instagram profila @osnazena.rs. Večiti optimista, uvek raspevana i neko ko ne priznaje “to ne može” kao odgovor. “Ne može” samo znači da još nismo otkrili kako, zato sam ja neko ko raste i cveta dok uči i prenosi znanja drugima. Skoro osam godina sam živela u Moskvi, tamo sam doktorirala i usput istraživala druge stvari koje me zanimaju. Tako sam postala specijalista za dečju bezbednost, i kao neko ko je potpuno navučen na edukacije prošla gomilu raznih obuka u oblasti seksualnog vaspitanja i obrazovanja dece i odraslih, treninga mišića karličnog dna, a dok sam radila na doktoratu ispekla sam i zanat edukatora – predavala sam engleski deci i odraslima i radila na fakultetu. Imala sam i čitav jedan život pre Moskve, ali je u Moskvu otišla jedna Tamara, a vratila se sasvim druga.
Vratila sam se u Srbiju nakon što sam doktorirala, iako je suprug bio spreman da živimo u inostranstvu, jer sam želela da moja deca odrastaju u svojoj zemlji, okružena i svom tom ljubavlju baka, deka, tetki, ujaka, kuma i svih ostalih, pored roditelja. Ja sam tako odrastala i uvek se sa osmehom sećam svog detinjstva, iako sam ja bila dete 90-ih.
Čim smo se vratili u Srbiju desila se pandemija, pa trudnoća i beba, tako da sam iz korena promenila karijerne planove. I nije slučajno što se to tako desilo, jer sam shvatila koliki je deficit znanja o temama kojima se ja bavim na našim prostorima, a koliko su važne, pa sam se umesto karijeri u oblasti ekonomije posvetila majčinstvu i ostvarivanju davnašnjeg sna da se bavim edukacijama za žene.
Ja mama u 20/30/40-im – kako sam se snašla u novoj ulozi?
U trudnoću i roditeljstvo sam, kao i u sve ostalo u životu, ušla kao prava štreberka. Svoje vreme i novac sam ulagala u edukacije i mislim da je to najbolje što sam mogla da uradim. Ja iskreno verujem u to da je u znanju moć, i znanje je zaista najjače oružje protiv straha, zbunjenosti i predrasuda. Učila sam o prenatalnoj psihologiji, povezivala se sa bebom na načine koje nisam znala da su mogući, pevala joj i pričala i igrala se sa njom još dok je bila u stomaku, i pripremala se za dojenje i porođaj. Jako sam želela prirodno da se porodim, ali sam podlegla pritiscima okoline i lekara i imala jako loše bolničko porođajno iskustvo, koje mi je još jednom u životu potvrdilo da treba da slušam sebe i svoju intuiciju.
Ipak, moju vezu sa bebom ništa nije moglo da poljulja – dok sam se ja fizički oporavljala od teškog porođaja, ona je nekako pratila moj ritam i dozvoljavala mi da veći deo dana provodim sa njom u krevetu. Kako sam ja vraćala snagu, i ona je povećavala prohteve.
Zaista želim da ohrabrim sve mame da slušaju svoju intuiciju – moj porođaj je baš dugo trajao i završen je vakuumom, pa se i beba dosta namučila. Ja sam od starta nekako videla da ona ima problem sa tonusom (samo tada nisam znala da se to tako zove), iako je naša tadašnja doktorka pedijatar smatrala da to nije ništa. Nisam se smirila dok nisam dobila uput za Beograd i došla do stručnjaka koji su postavili dobru dijagnozu. Od onda vežbamo zajedno, i sada sa godinu dana ona je živahna i zdrava devojčica, ali je meni bilo jako važno da uradim sve što je u mojoj moći da joj obezbedim da se razvija i raste na najbolji mogući način, jer znam koliko je važan taj rani razvoj – kako fizički, tako i intelektualni i emotivni. Radili smo sa fizioterapeutom, išli na masažu i kraniosakralnu terapiju. Ako osećate da nešto nije u redu a niste zadovoljne onim što čujete od vašeg pedijatra, zatražite drugo mišljenje. Mame imaju neko šesto čulo, koje je najčešće tačno.
Po mom iskustvu, koje su prednosti i mane majčinstva u 20/30/40-im?
Verujem da je u 20-im sve lakše fizički – od začeća do oporavka posle porođaja i trčanja za bebom, ali mi nije žao što sam ja postala mama u 30-im. Verujem da svaka žena, svaki par ima neko vreme koje je za njih pravo. Ovo je bilo pravo vreme za mene. Da sam ušla u vode roditeljstva ranije, ne bih znala neke mnogo važne stvari koje sada znam, pre svega o značaju održavanja zdravog tonusa mišića karličnog dna, kako pre, tako i tokom i posle trudnoće i porođaja, i o pozitivnoj disciplini i povezujućem roditeljstvu, koje se maksimalno trudim da primenjujem.
Kao mlađa, znajući sebe, dozvoljavala bih mnogima da utiču na mene kad je podizanje moje dece u pitanju. Ovako sam bila dovoljno “odrasla” i uverena u svoje odluke. Tako moja beba od prvog dana spava sa nama, dojena je na zahtev, počele smo prehranu sa komadićima hrane (prilagođenim uzrastu), itd. Koliko sam samo puta čula kako će mi se udaviti dete, pa zašto joj ne dajem vodu, pa zašto ovo – zašto ono, ali me to zaista nije doticalo. Evo je, pre neki dan je napunila godinu, živa, zdrava, vesela i prilično samostalna. Verujem da je ona takva jer sam ja bila dosta opuštena od početka, slušale smo jedna drugu i puno se mazile.
Da li pamtim neke duhovite situacije u kojima sam se našla kao novopečena mama?
Nekako se nisam osećala kao novopečena mama u pravom smislu te reči jer sam kada sam imala 16 i 19 godina dobila brata i sestru, pa moja devojčica nije bila prvo novorođenče koje sam držala u rukama, kupala, presvlačila…
Duhovitih situacija je bilo baš puno, posebno dojenja i presvlačenja na najneočekivanijim mestima. Rođena je u februaru pa smo čim je počelo lepo vreme krenule da svaki dan idemo u duge šetnje, svraćale na sto mesta, skoro svaki vikend smo sa prijateljima išli na neki izlet, iako je ona bila svega par meseci stara. Društvo su nam obavezno pravile i moja kuma i njena devojčica koja je godinu dana starija. Kupale smo se u jezerima i bazenima, šetale, obilazile salaše, muzeje i nacionalne parkove, i sve to sa dve bebe. Meni je bilo super jer nisam tip osobe koja voli da mnogo vremena provodi u kući, a mislim da se i njoj dopalo, radoznalo je sve to posmatrala iz nosiljke.
Bilo mi je beskrajno simpatično kad su njih dve slatko zaspale uz tamburaše na jednom vojvođanskom salašu, a pošto nas je iznenadio blagi pad temperature jer je bilo leto, pokrile smo ih kariranim salvetama.
Iz sadašnje pozicije, šta bih savetovala mladim ženama – kada je pravo vreme za decu?
Iako sam oduvek imala veoma jasan plan – fakultet, posao, pa udaja do 27. a onda troje dece do 35, život je imao drugačije planove za mene. Sa 27 sam spakovala kofere i otišla u jedan sasvim novi svet, da ga osvajam sama. Udala sam se sa 33, a mama sam postala u poslednjem mesecu 35. godine. Iskreno, drago mi je što je bilo tako jer sam ušla u ulogu mame potpuno svesno. Bila sam i emotivno i psihički spremna. Jedino mi je žao što ne znam da li ću stići da imam tako veliku porodicu kao što sam zamišljala, ali još jedno dete (a možda i dvoje) svakako želim i planiram u bliskoj budućnosti.
Na postoji univerzalni recept koji funkcioniše za sve. Neko je spreman sa 18, neko nije ni sa 38. Ono što bih savetovala svim ženama je da na vreme (a to je od kad postanu seksulano aktivne) brinu o svom reproduktivnom zdravlju i odlaze na redovne kontrole kod ginekologa. Da ne dižu velika opterećenja pre nego što su stegle mišiće karličnog dna. Da redovno vežbaju – ti mišići su mnogo važni za svaku ženu, a potpuno su zapostavljeni, i od strane ginekologa i većine trenera.
Mi nemamo nikakvo seksualno vaspitanje ni obrazovanje kao nacija, omladina uči o seksu iz porno filmova, devojke će pre da odu na internet nego kod ginekologa, roditelji su u panici i ne znaju kako da reaguju kad im deca postave neka “nezgodna” pitanja. Zato sam se ja posvetila kreiranju edukcija za žene koje će im dati odgovore na ova i mnoga druga pitanja, a kad imaš prave informacije, mnogo je lakše i doneti odluku kada je pravo vreme za decu.
Roditeljstvo iz mog ugla – čemu me je iskustvo naučilo i šta smatram najvažnijim u odnosu roditelja i deteta?
Iskustvo me je naučilo da zastanem, oslušnem sebe i svoje telo, pa donesem odluku. Da su planovi super, ali je spontanost i mogućnost improvizacije i ad hok menjanja planova još bolja. Naučila sam i da verujem svom unutrašnjem glasu, kao i da slušam svoje dete. Oni od prvog dana komuniciraju sa nama, samo ih treba saslušati. I naravno, postaviti zdrave i jasne granice, one su deci preko potrebne. Svima toplo preporučujem knjige o pozitivnoj disciplini, meni su mnogo promenile pogled na roditeljstvo.
Mislim da je najvažnije decu mnogo maziti, davati im ljubav i pažnju i odgovarati na njihove potrebe – posebno tokom prvih godina života, to im daje odličan temelj da izrastu u emotivno stabilne ljude sutra. Maženo i razmaženo dete su potpuno različiti pojmovi u mom sistemu vrednosti.
Otvorena komunikacija, iskrenost i građenje poverenja su takođe jako važni. Ja ne verujem u onaj koncept mama-najbolja drugarica, ali verujem da treba da svojoj deci budem osoba od poverenja, kojoj mogu da se obrate šta god da im se u životu dešava i da znaju da ću ih podržati. Da je moja ljubav bezuslovna. Samo tako ću moći svoje dete da naučim bezbednom ponašanju i moći ću da joj pomognem ako se nađe u nevolji.
Detinjarije već šest godina organizuje kulinarske radionice sa Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, na temu đačke užine i doručka, sa ciljem da se deca uključe u spremanje hrane i počnu zdravije da jedu. Kakva je situacija u vašoj porodici po ovom pitanju?
Ja oduvek kuburim sa kilogramima, pa se trudim da vodim računa šta jedem, ali ne idem u ekstreme. Dozvolim sebi i tortu i pljeskavicu, samo ne svaki dan. U Moskvi sam godinu dana bila deo programa namenjenog ljudima sa problemima u ishrani koji su vodili lekari psihoterapeuti, i tu sam potpuno promenila svoj odnos prema hrani i naučila koliko je važno kod dece razvijati zdrav odnos prema hrani od najranijeg perioda.
Puštam ćerkicu od početka da se “igra” sa hranom, da je dodiruje, da se prlja, mrvi, da jede sama. Ako bude htela, sa zadovoljstvom ću je uključiti u pripremu obroka kad malo poraste. Vikendom uglavnom suprug i ja zajedno spremamo obroke, mislim da će to biti divna aktivnost za celu porodicu. Dozvoljavam joj da sama odluči kad joj je dosta, ne insistiram da “sve iz tanjira mora da se pojede”, i slično. Za sada nije veliki probirač i voli da proba nove stvari, a ja sam zbog nje (a i zbog nas ostalih) našla gomilu sjajnih recepata za zdrave obroke, pa i kolače bez šećera, belog brašna i slično. Muž i ćerka obožavaju brauni od batata sa urmama i palačinke od banane, čak se ni muž koji je veliki gurman ne protivi mojim zdravim obrocima.
Ovo me niste pitali
U celom tom rolerkosteru roditeljstva ne smemo da zaboravimo ni sebe, jer deca uče iz primera. Mama žrtva ne čini uslugu nikome. Ja verujem da jaka, srećna i ostvarena mama, koja pored posvećivanja deci ume i da uživa u partnerskom odnosu, nalazi vreme za sebe, partnera, prijatelje i posao (ako želi) – šalje pravu poruku svojoj deci.
Imam ja još mnogo toga da kažem, posebno vezano za bezbednost dece koja je jako važna u današnje vreme, seksualno vaspitanje dece, kao i na teme ženske seksualnosti. O svemu tome pišem na mom instagram profilu @osnazena.rs, a uskoro i na sajtu osnazena.rs. Radujem se svakome ko će doći da nešto pročita, nauči i da razmenimo mišljenja i iskustva.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: MAMA
Majčinstvo u 20/30/40-im: Branislava Teofilović
O meni... Ja sam ostvarena žena, srećno udata supruga i majka dve divne devojčice. Framaceut sam, doktor medicinskih nauka i specijalista nutricionizma. Iza mene su 3 diplome, preko 10 godina...
Čuvena drevna japanska veština Jasamasam – jedina pomoć koja je potrebna savremenim mamama
Savremeno doba vreme je koje se samo ubrzava i svi već znamo da živimo prebrzo, da je tempo života nemoguć i da uvek nešto mora da zbog toga ispašta. Koliko...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Slađana Pejaković
O meni Moje ime je Slađana Pejaković, imam 40 godina, majka sam 2 devojčice, od 15 i 9 godina, supruga Nemanji već 16 godina, po profesiji lekar specijacijalista interne medicine,...
Majčinstvo u 20/30/40-im: Srna Božić
O MENI Imam 32 godine i lekar sam po struci. Trenutno sam na drugoj godini specijalizacije, na Klinici za kožno-venerične bolesti Kliničkog centra Vojvodine. Pored toga, zaposlena sam u privatnoj...
Nema komentara.