Na samom početku, sve izgleda kao da će vam ta promena prijati, svaka pozitivna promena trebalo bi da prija čoveku. I u početku vam zaista prija…
Svuda višak
Sve navedeno ipak nije najstrašnije što predstoji. To su samo stvari tehničko- organizacione prirode. Ali to ćete shvatiti prekasno, kad vam se već izližu flekice na živcima. Kad prođe period upoznavanja sa bebom, kasirkom, apotekarkom i mesarom, shvatićete da vam trebaju ljudi. Prijatelji. Drugarice. Komšinice za kafu u hladu. I to ne samo kad se najave, kad nađu vremena, kad stignu od svojih obaveza, poslova, muževa i dece. Ne. Trebaće vam uvek, svakog dana. Da trknete do pošte dok vam paze na dete, da vas isfeniraju na brzaka, da vam ispričaju vic kad ste tužni…i za još trista sitnica koje čine život. A vi ćete još uvek biti „stranac u noći“. Svuda ćete biti višak. U parku će vas odmeravati dve žene starosedeoci. One imaju decu, vršnjake vašem detetu, ali imaju i jedna drugu. Vi ste treća. Ona nova. Dve kume će osuđivati to što još uvek dojite dete. Da, one su obe tu iz kraja, naravno da nisu dojile decu, odrasle su zajedno, a eto sad i njihova deca rastu zajedno. Njih tri sa istog sprata susedne zgrade idu zajedno na aerobik. I naravno na letovanje. Deca im se obožavaju. Nikad se nisu potukla… Upoznajete neku finu ženicu kod frizera, slatko se ispričate i dogovorite se za viđanje na kafici, i onda vaše dete i njeno, kao rogovi u vreći propište veći deo vremena. Sutra se jedva javite jedna drugoj.
Od ljubazne do uobražene
Shvatite, tek onda, šta bi bilo da ste nekako sve vi, sestre i drugarice mogle da se udate negde „u komšiluku“. Jao, pa to bi bio raj na zemlji. Kolo srpskih sestara vam ne bi bilo ravno! Ali ne, vi i dalje pokušavate da nađete nekog makar za površne razgovore o vremenu i skupoći. Za svakog trećeg vaš muž će vam, kao vrsni poznavalac svog kraja, dati dijagnozu, i objasniti da su problematični. Da je ona klasična tračara, da on voli da popije, da su im deca agresivna, da je on kao mlad znao da se pobije, da je ona odlazila od njega sa troje dece… I uglavnom će biti u pravu. Naravno, njegovi drugovi su uglavnom neoženjeni, a oni što jesu…pa, njihove žene već imaju drugarice, mnogo njih!
Ako ništa drugo, muž iz „paketa“ je dosadan, i nema zajedničke teme sa vašim. Ako se muškarci slože, onda se svađaju deca. Ako se i deca i muškarci slože, onda vas dve nemate nikakvih zajedničkih tema, počev od toga da ona sluša folk i insistira na tome da je za dete najbolje „da već sa mesec dana pređe na kravlje mleko“!
Shvatate zašto ljudi sa ponosom izgovaraju rečenicu „drug iz detinjstva“. Shvatate dragocenost vaših drugarica koje ste birali kao dete, bez predumišljaja, predrasuda i muzike koju su tada slušale. Ali, one su sada daleko. U drugom gradu, preko Save, na poslu, sa svojom bebom… A vi ste i dalje sami. Jeste, sve je super, i muž i beba i nove zavese, ali, kada posle uzaludnih pokušaja socijalizacije, vi oduvek društvena, elokventna, i čovekoljubiva, odjednom dobijate etiketu – uobražena! A samo vi znate da je to drugo ime za – usamljena. I tešite se rečenicom kojom se teše i svi usamljeni: „Bolje i sam nego u lošem društvu.“
Pročitajte još i: Razmažena derišta: Zašto u šestogodišnjaci iz Amazonije zreliji od naših fakultetlija
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Eh 🙁
Jao, pa ja Vas poznajem iz parka. Nikome ne prilazite otvoreno, nikome ne priznajete da su oni kvalifikovani roditelji svog deteta. Od ključne je važnosti za druženje da deca budu svaki put, i kad se prvi put vide idealno uklopljenja. Deca ne smeju na keca da se ne dopadnu. Dvojka im neće biti pružena, jer ako nešto jednom ne radi, nikad neće raditi.
Da Vam ispričam drugačiju priču – na keca se nikom u novom kraju nisam dopala, i svako me je odmerio i izmerio, a neki i krv popili. To tako ide, na keca, jer su procenti na Vašoj strani, ljudi su češće kao Vi. Na dvojku – odabrala sam kafić sa dobrim suncem, i ostavila malo jači bakšiš dvaput da zaokružim, a posle normalan, i postala sam “lokalna” odmah. Čak su super ljubazni i kad moja deca razmrljaju kolače po svemu. Momentalno obaveštavaju šta je sveže od kolača. Pijem kafu sa tetom iz parka – upisale smo decu u isti vrtić. Družimo se sa više parova sa decom – i kad nije idealan spoj, muž ili ja se prilagodimo. Dva para sa decom su idealni spojevi sa nama i decom – jedan par je druge boje, i oba su druge vere – ali se srodne duše prepoznaju po pogledu, sve ostalo se složi. Savet od mene – otvorite srce i usamljenost će nestati.