Mnogi mališani su u stanju da se totalno prepuste svom svetu i mašti, da uživaju u svojim snovima i kreativnim idejama. Nemojte ih sputavati, sanjarenje ima nebrojene koristi za njihov razvoj.
Ukoliko ste zabrinuti zbog toga što vaš mališan živi u svetu mašte i često priča sam sa sobom, pročitajte priču mame koja nam otkriva zbog čega je važno da ih pustimo da sanjare.
“Jao, čoveče. Opet je u svom svetu!
Pre neki dan sam ovo izgovorila kada sam u kuhinji čula glas svoje sedmogodišnje ćerke. Pripremala sam večeru, a pre toga sam provirila u dnevnu sobu i videla je kako sama sa sobom razgovara dok pakuje igračke i knjige u torbu.
Ovo nije ništa novo. Bila je u sred neke priče koju je kreirala u svojoj glavi. Imaginacija joj je bila toliko jaka, da je kroz čitavu kuću sanjarila. Išla je od sobe do sobe i pričala svoju priču. Bila je opuštena i srećna.
Zavidela sam joj. I sama sanjarim, ali tiho i ne toliko često koliko bih volela. Uvek mi je namera da nastavim svakodnevne obaveze dok je moj mozak opušten i kreira scene iz knjiga i članaka koje pišem. Zamišljam sebe kako govorim ispred čitavog auditorijuma, dok sam u stvari u svojoj radionici. U glavi imam razgovore sa ljudima koje nikad srela nisam. Kreiram scenarija koja bi se mogla dogoditi ili doživljavam neke stare situacije.
Dvoje od mojih troje dece aktivno kreira svoje priče dok se igra, a igračke su samo akteri te situacije. Svi ti imaginarni prijatelji postaju stvarni, te često prisluškujem razgovore koji nemaju mnogo smisla za mene. Međutim, oni i nisu meni namenjeni. Sanjari imaju lična putovanja i istraživanja. Zabavljaju nas. Pomažu nam da obradimo informacije i emocije. Dozvoljavaju malenoj varnici kreativnosti da postane ogroman plamen.
Da, kada govorimo o deci, i ćutljivi i pričljivi sanjari mogu izgledati ometeno i bez fokusa.
To zaista može da ih omete, naročito kada treba da peru zube ili obuju cipele. I nastavnici se osećaju slično kada vide dete kako škraba po svesci ili gleda u plafon umesto u matematičku jednačinu. Sanjari mogu na trenutak izgledati kao deca koja imaju problema i bore se sa rešavanjem zadataka. Može se pretpostaviti da imaju veći neurološki problem kao što su ADHD, autizam ili šizofrenija.
Ključna razlika između dece koja previše maštaju i one koja zaista imaju neki mentalni problem jeste u tome što se sanjar može lako preusmeriti u stvarnost.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Nema komentara.