Nametnute posledice. Ponekad roditelji moraju da pojačaju granice detetu uvođenjem sopstvenih, nametnutih posledica. Prirodne posledice mogu jednostavno biti previše opasne ili neprikladne na neki drugi način, a možda ni ne postoji očigledna prirodna ili logička posledica. Na primer, korišćenje prirodne posledice da bi se dete naučilo da ne izleće na ulicu može biti previše opasno. U ovom slučaju, nametnute posledice su neophodne. Njihov najvažniji element je doslednost. Ako niste u stanju ili ne želite da jasnije naznačite granicu, bolje je da je ne postavljate uopšte nego da je postavite, a da je ne primenjujete dosledno. Nedosledno primenjivanje ograničenja uči dete da vi možda niste ozbiljni u vezi sa ograničenjem ili da ga nećete primeniti sledeći put. Ovo povećava rizik od mogućnosti da dete ne poštuje buduća ograničenja i, takođe, povećava šansu da se povede borba za moć u vezi sa tim ograničenjima.
„Bolje da dete iskusi logičke posledice, nego neke potpuno nepovezane sa njegovim ponašanjem“
Nametnute posledice dolaze u momentu kada je ograničenje prosto nešto što ste vi, budući da ste roditelj, postavili kao granicu u porodici, te je morate jasnije naznačiti. Vi postavljate pravila, određujete granice i jasno naznačavate posledice. Podstičemo vas da upamtite razliku između discipline i kazne. Razgovarajte o pravilima i posledicama sa detetom. Saslušajte detetovo mišljenje – ili čak zahtevajte da vam ga saopšti.
Ključna stvar da bi se učvrstilo bilo koje pravilo jeste da budete čvrsti, dosledni i pomognete detetu da razume razloge postojanja pravila i posledica. Pomagati detetu da razume pravila i razloge njihovog postojanja mnogo se lakše postiže unapred i verovatno neće biti efikasno nakon emocijama nabijenog kršenja pravila. Pravila mogu biti obrazložena na nekom porodičnom sastanku, ili prosto u razgovoru. Na primer, roditelj može objasniti kako detetu nije dozvoljeno da ide prečicom kroz park kada se vraća iz škole jer je previše opasno; ponekad može naići na opasne predmete, koji se vuku po parku, a dete je manje vidljivo drugima ako se kojim slučajem povredi. Ukoliko dete prekrši pravilo, nije mu više dopušteno da ide i da se pešice samo vraća iz škole.
„Ključna stvar da bi se učvrstilo bilo koje pravilo jeste da budete čvrsti, dosledni i pomognete detetu da razume razloge postojanja pravila i posledica.“
Iskušavanjem i razumevanjem prirodnih i logičkih posledica, i učestvovanjem u definisanju ograničenja, darovita deca mogu rano da nauče da sama sebi postave granice. Ovo je početak samodisciplinovanja, što je i krajnji cilj. Čim je dete sposobno za komunikaciju, postavljajte pravila ili ograničenja zajedno sa njim. Ovo ne znači da će darovita deca sama kreirati svoja pravila; ipak, zaista pomaže ako su ona deo procesa. Kako se razvijaju i sazrevaju, biće u stanju da bolje ocene svoje sopstvene postupke – a ne da se oslanjaju na odrasle koji će to da urade umesto njih.
Dž. T. Veb, Dž. L. Gor, E. R. Amend, A. R. Devris
DAROVITO DETE – Brižno, hrabro i kreativno roditeljstvo
Prevod sa engleskog Miona Majstorović
Izdavač Psihopolis, Novi Sad, 2020.
Izvor: Detinjarije.com